dc.description.abstract | Rasprava se temelji na ponovnom vrednovanju kasnobrončanodobnog groba 127 iz nekropole
u Pobrežju (Slovenija). Arheološkom metodom analizirano je gradivo u regionalnom i u širem
kulturnom prostoru u usporedbi s grobom 4/1911 iz Velike Gorice (Hrvatska) i s ostavom iz Fridolfinga
(Njemačka). Zastupljeni nakitni elementi nošnje, njihov stupanj i način očuvanosti, ritualiziranje
pojedinih drugih priloga razmatrani su u interakciji, zatim u simboličkom značenju materijalnih
počasti te u kontekstu samog načina i tipa sahranjivanja, tj. deponiranja. Tipološko-stilski siže
usmjeren je na interpretaciju pozamenterijskih fibula, tj. od njih izdvojenih višespiralnih fibula tipa
Pobrežje, zatim na trapezasto-antropomorfne privjeske, ali i na velike noževe tipa Vadena, koji se
nalaze u grobovima istaknutih ženskih pokojnica. Potencirajući povezanost u kompletu nošnje, razvidno
je, ceremonijalno i shvatljivo, dočarana dinamika solarnog simbolizma, prožeta sa složenim
poimanjima vječne obnove i vitalnosti. Inventari grobova iz Pobrežja i iz Velike Gorice obrazloženo
su stoga određeni kao eminentni ženski grobovi lokalnih manifestacija ruške, odnosno velikogoričke
kulturne skupine iz vremena 11. st. pr. Kr. sinkronizirani s Ha A2/B1 horizontom srednjoeuropske
periodizacije. To je vrijeme kada se na iznimnom zemljopisnom pružanju podravskog i posavskog
koridora ostvario snažan kontakt starog, karpatsko-panonskog i novog, alpskog kulturnog i tehnološkog
utjecaja koji je spajanjem iznjedrio prepoznatljivu regionalnu estetiku višeznačnosti. | sr |