RAI - Repository of the Institute of Archaeology
Institute of Archaeology, Belgrade
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   RAI
  • Археолошки институт / Institute of Archaeology
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • View Item
  •   RAI
  • Археолошки институт / Institute of Archaeology
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma

A case of Myositis ossificans traumatica on one skeleton from Viminacium

Thumbnail
2019
300.pdf (794.2Kb)
Authors
Vulović, Dragana
Miladinović-Radmilović, Nataša
Mikić, Ilija
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Rimski grad i vojni logor Viminacijum nalazi se između sela Stari Kostolac i Drmno, na 12 km severoistočno od Požarevca, u blizini ušća Mlave u Dunav (karta 1). Tokom svoje istorije postao je najveće urbano naselje i glavni grad provincije Gornje Mezije (Moesia Superior), kasnije Prve Mezije (Moesia Prima). Na nekropoli Pećine u grobu G-5785, iz kasnoantičkog perioda, otkriveni su skeletni ostaci juvenilne osobe muškog pola, stare 20-25 godina (sl. 1; tabele 1-3). Paleopatološka analiza je pokazala prisustvo sraslog, najverovatnije spiralnog, preloma sa anteverzijom (?) u gornjoj polovini tela desnog femura, praćenog myositis ossificans traumatica-om na posteriornoj strani tela. Na linea aspera-i egzostoza je izvučena ka medijalnoj strani (tabla I/1-4). Osim preloma, konstantovan je i blagi osteoartritis na tarzalnim kostima i osteochondritis dissecans, odnosno posttraumatična subartikularna nekroza (prečnika 1,7 cm) na medijalnom kondilu levog femura (tabla I/5). Na desnoj skapuli vid...ljiva je dislokacija glenoidalnog udubljenja, i to ispod samog udubljenja, iznad m. triceps brachii - Caput longum (tabla II/4, 5). Posteriorno je na sakrumu uočena dislokacija jednog segmenta (tabla I/6). Na obe ilijačne kosti, iznad aurikularne površine, primetni su sulkusi (tabla II/6, 7). Izražene enteze mišića, ligamenata i tetiva vidljive su na: oba humerusa (tabla II/3), na obe ulne, na oba radijusa, na obe klavikule, na obe skapule, na dva rebra, na obe karlične kosti, na oba femura (na desnom femuru su pripoji izraženiji). Takođe, na ulnama su primetna, pogotovo sa posteriorne strane u gornjoj polovini tela, i lateralna zakrivnuća tela (tabla II/1, 2). Myositis ossificans (traumatic myositis ossificans, heterotopic ossification, ectopic ossification, neurogenic ossifying fibro - myopathy, reactive Mesenchymal proliferation, ossifying hematoma, pseudomalignant osseous tumour of soft tissues) predstavlja lokalizovane ne-neoplastične, reparativne koštane lezije, koje se sastoje od reaktivnog hiperceluralnog fibroznog tkiva, hrskavice i/ili kosti u mišiću ili mekom tkivu. Može nastati kao posledica preloma, kao što je ovde slučaj, ili usled traume (aktivne ili hronične) ili tupe povrede koja dovodi do dubokog krvarenja u tkivu. Ponavljajuće manje traume, koje se ponekad vide na unutrašnjoj strani butine kod konjanika, takođe mogu dovesti do myositis ossificans-a. Kod savremene populacije, myositis ossificans se može razviti kod osoba koje su imale operacije (posebno zamenu kuka), sportske povrede ili nesreće, kao i kod osoba koje imaju paraplegiju. Myositis ossificans se prema Samjuelsonu i Kolmanu može klasifikovati u četiri podtipa: 1) myositis ossificans progressiva, 2) myositis ossificans traumatica, 3) myositis ossificans koji je u vezi s neuromišićnim i hroničnim oboljenjima i 4) ne-traumatični myositis ossificans. Myositis ossificans traumatica nastaje avulzijom tetiva ili mišićnih pripoja, pri čemu se stvara hematom, koji s vremenom može nestati, ali mišićno tkivo povremeno, kao odgovor na traumu, stvara kost direktno u mišićnom tkivu, često i u vezi s hematomom. Novonastala kalcifikovana i, često, osifikovana koštana fibrozna masa predstavlja leziju poznatu kao myositis ossificans traumatica (post-traumatic myositis ossificans, myositis ossificans circumscripta). Ova masa može biti u potpunosti odvojena od kosti ili može postati njen deo. Najčešće se pojavljuje kod fizički aktivnih adolescenata (retko se javlja kod dece mlađe od 10 godina) i odraslih osoba mlađih od 30 godina, kod osoba koje su fizički aktivne, i sa većom učestalošću kod muškaraca (odnos među polovima: M/F je 1,2/1-2,2/1). Na skeletima drevnih populacija često je vidljiv u vidu nepravilno oblikovanih koštanih izraslina koje su srasle sa dugim kostima (dužine 2-12 cm). Bilo koji deo tela može biti pogođen myositis ossificans traumatica-om, ali najčešće se javlja na telu dugih kostiju, delovima gde su mišići skloni direktnoj traumi. Oko 60-75% zabeleženih slučajeva myositis ossificans-a jesu posledica traume, dok su ostali slučajevi posledica operacije zamene kuka, paraplegije, hroničnih upala, nepokretljivosti, polia, kome, tetanusa, opekotina itd. Najčešće se pojavljuje na femuru (m. quadriceps femoris), sa učestalošću od 51,9-56%, i na humerusu (m. brachialis), sa učestalošću 12-25%, dok je najmanja učestalost pojavljivanja na vilici, na m. temporalis i m. masseter. Prilikom dijagnostikovanja myositis ossificans traumatica važno je napraviti diferencijalne dijagnoze i razlikovati to stanje od drugih paleopatoloških promena kao što su myositis ossificans progressiva, osteohondroma, osteosarkoma, ili drugi maligni primarni ili sekundarni tumori kostiju, egzostoze, entezopatije itd. Paleopatološki nalaz ovog mladog muškarca, kao što smo već istakli, pokazuje zalečen prelom desnog femura, praćen ozbiljnim myositis ossificans traumatica. Prelom je prouzrokovao skraćenje dužine desnog femura, što je kasnije izazvalo čitav niz drugih problema: poteškoće u hodanju, pojavu osteoartritisa, deformacije nekoliko kostiju, dislokacije određenih zglobova itd. Nažalost, iz sačuvanih antičkih medicinskih izvora nismo mogli da vidimo kako su lekari u kasnorimskom periodu lečili takve lezije na kostima, ali ono što se vidi iz osteološkog materijala - zasnovano na veoma izraženim entezama mišića, ligamenata i tetiva vidljivim na obe klavikule, na obe skapule, na rebrima i kostima gornjeg ekstremiteta, kao i na dislokaciji ramenskih zglobova i zakrivljenosti obe ulne - jeste to da se ova osoba verovatno dugo oslanjala na štake. U antropološkoj literaturi postoji veoma malo publikovanih slučajeva myositis ossificans traumatica. Kod nas je pronađen još samo u Sirmijumu, kod juvenilne individue ženskog (?) pola, stare 18 godina.

The Roman city and military camp of Viminacium is situated between the villages of Stari Kostolac and Drmno, 12 kilometres north-east of Požarevac, close to the confluence of the Mlava and the Danube. During its history, it became the biggest urban settlement and the capital of the province of Upper Moesia (Moesia Superior), later First Moesia (Moesia Prima). In one of the necropoles of Viminacium, Pećine, in grave No. 5785, skeletal remains of a juvenile male individual were discovered. The burial took place in Late Antiquity. Anthropological analyses revealed a fracture of the right femur followed by myositis ossificans traumatica. The trauma to the bone can damage the overlying muscle and, occasionally, the muscle tissue will respond to the trauma by producing bone directly in the muscle tissue itself. This condition is known as myositis ossificans traumafica (post-traumatic myositis ossificans or myositis ossificans circumscripta) and is most likely to occur in response to trauma i...n young male individuals, and in the femoral (the quadriceps muscles) or humeral region (brachium muscles).

Keywords:
Viminacijum / prelom kosti / myositis ossificans traumatica / lokalitet Pećine / kasna antika / Viminacium / site of Pećine / myositis ossificans traumafica / Late antiquity / bone fracture
Source:
Starinar, 2019, 69, 203-214
Publisher:
  • Arheološki institut, Beograd
Funding / projects:
  • IRS - Viminacium, roman city and military legion camp - research of material and non-material of inhabitants by using the modern technologies of remote detection, geophysics, GIS, digitalisation and 3D visualisation (RS-47018)
  • Romanization, urbanization and transformation of urban centres of civil, military and residential character in Roman provinces on territory of Serbia (RS-177007)
  • Urbanisation Processes and Development of Mediaeval Society (RS-177021)

DOI: 10.2298/STa1969203V

ISSN: 0350-0241

[ Google Scholar ]
URI
http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/303
Collections
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Izdanja AI
Institution/Community
Археолошки институт / Institute of Archaeology
TY  - JOUR
AU  - Vulović, Dragana
AU  - Miladinović-Radmilović, Nataša
AU  - Mikić, Ilija
PY  - 2019
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/303
AB  - Rimski grad i vojni logor Viminacijum nalazi se između sela Stari Kostolac i Drmno, na 12 km severoistočno od Požarevca, u blizini ušća Mlave u Dunav (karta 1). Tokom svoje istorije postao je najveće urbano naselje i glavni grad provincije Gornje Mezije (Moesia Superior), kasnije Prve Mezije (Moesia Prima). Na nekropoli Pećine u grobu G-5785, iz kasnoantičkog perioda, otkriveni su skeletni ostaci juvenilne osobe muškog pola, stare 20-25 godina (sl. 1; tabele 1-3). Paleopatološka analiza je pokazala prisustvo sraslog, najverovatnije spiralnog, preloma sa anteverzijom (?) u gornjoj polovini tela desnog femura, praćenog myositis ossificans traumatica-om na posteriornoj strani tela. Na linea aspera-i egzostoza je izvučena ka medijalnoj strani (tabla I/1-4). Osim preloma, konstantovan je i blagi osteoartritis na tarzalnim kostima i osteochondritis dissecans, odnosno posttraumatična subartikularna nekroza (prečnika 1,7 cm) na medijalnom kondilu levog femura (tabla I/5). Na desnoj skapuli vidljiva je dislokacija glenoidalnog udubljenja, i to ispod samog udubljenja, iznad m. triceps brachii - Caput longum (tabla II/4, 5). Posteriorno je na sakrumu uočena dislokacija jednog segmenta (tabla I/6). Na obe ilijačne kosti, iznad aurikularne površine, primetni su sulkusi (tabla II/6, 7). Izražene enteze mišića, ligamenata i tetiva vidljive su na: oba humerusa (tabla II/3), na obe ulne, na oba radijusa, na obe klavikule, na obe skapule, na dva rebra, na obe karlične kosti, na oba femura (na desnom femuru su pripoji izraženiji). Takođe, na ulnama su primetna, pogotovo sa posteriorne strane u gornjoj polovini tela, i lateralna zakrivnuća tela (tabla II/1, 2). Myositis ossificans (traumatic myositis ossificans, heterotopic ossification, ectopic ossification, neurogenic ossifying fibro - myopathy, reactive Mesenchymal proliferation, ossifying hematoma, pseudomalignant osseous tumour of soft tissues) predstavlja lokalizovane ne-neoplastične, reparativne koštane lezije, koje se sastoje od reaktivnog hiperceluralnog fibroznog tkiva, hrskavice i/ili kosti u mišiću ili mekom tkivu. Može nastati kao posledica preloma, kao što je ovde slučaj, ili usled traume (aktivne ili hronične) ili tupe povrede koja dovodi do dubokog krvarenja u tkivu. Ponavljajuće manje traume, koje se ponekad vide na unutrašnjoj strani butine kod konjanika, takođe mogu dovesti do myositis ossificans-a. Kod savremene populacije, myositis ossificans se može razviti kod osoba koje su imale operacije (posebno zamenu kuka), sportske povrede ili nesreće, kao i kod osoba koje imaju paraplegiju. Myositis ossificans se prema Samjuelsonu i Kolmanu može klasifikovati u četiri podtipa: 1) myositis ossificans progressiva, 2) myositis ossificans traumatica, 3) myositis ossificans koji je u vezi s neuromišićnim i hroničnim oboljenjima i 4) ne-traumatični myositis ossificans. Myositis ossificans traumatica nastaje avulzijom tetiva ili mišićnih pripoja, pri čemu se stvara hematom, koji s vremenom može nestati, ali mišićno tkivo povremeno, kao odgovor na traumu, stvara kost direktno u mišićnom tkivu, često i u vezi s hematomom. Novonastala kalcifikovana i, često, osifikovana koštana fibrozna masa predstavlja leziju poznatu kao myositis ossificans traumatica (post-traumatic myositis ossificans, myositis ossificans circumscripta). Ova masa može biti u potpunosti odvojena od kosti ili može postati njen deo. Najčešće se pojavljuje kod fizički aktivnih adolescenata (retko se javlja kod dece mlađe od 10 godina) i odraslih osoba mlađih od 30 godina, kod osoba koje su fizički aktivne, i sa većom učestalošću kod muškaraca (odnos među polovima: M/F je 1,2/1-2,2/1). Na skeletima drevnih populacija često je vidljiv u vidu nepravilno oblikovanih koštanih izraslina koje su srasle sa dugim kostima (dužine 2-12 cm). Bilo koji deo tela može biti pogođen myositis ossificans traumatica-om, ali najčešće se javlja na telu dugih kostiju, delovima gde su mišići skloni direktnoj traumi. Oko 60-75% zabeleženih slučajeva myositis ossificans-a jesu posledica traume, dok su ostali slučajevi posledica operacije zamene kuka, paraplegije, hroničnih upala, nepokretljivosti, polia, kome, tetanusa, opekotina itd. Najčešće se pojavljuje na femuru (m. quadriceps femoris), sa učestalošću od 51,9-56%, i na humerusu (m. brachialis), sa učestalošću 12-25%, dok je najmanja učestalost pojavljivanja na vilici, na m. temporalis i m. masseter. Prilikom dijagnostikovanja myositis ossificans traumatica važno je napraviti diferencijalne dijagnoze i razlikovati to stanje od drugih paleopatoloških promena kao što su myositis ossificans progressiva, osteohondroma, osteosarkoma, ili drugi maligni primarni ili sekundarni tumori kostiju, egzostoze, entezopatije itd. Paleopatološki nalaz ovog mladog muškarca, kao što smo već istakli, pokazuje zalečen prelom desnog femura, praćen ozbiljnim myositis ossificans traumatica. Prelom je prouzrokovao skraćenje dužine desnog femura, što je kasnije izazvalo čitav niz drugih problema: poteškoće u hodanju, pojavu osteoartritisa, deformacije nekoliko kostiju, dislokacije određenih zglobova itd. Nažalost, iz sačuvanih antičkih medicinskih izvora nismo mogli da vidimo kako su lekari u kasnorimskom periodu lečili takve lezije na kostima, ali ono što se vidi iz osteološkog materijala - zasnovano na veoma izraženim entezama mišića, ligamenata i tetiva vidljivim na obe klavikule, na obe skapule, na rebrima i kostima gornjeg ekstremiteta, kao i na dislokaciji ramenskih zglobova i zakrivljenosti obe ulne - jeste to da se ova osoba verovatno dugo oslanjala na štake. U antropološkoj literaturi postoji veoma malo publikovanih slučajeva myositis ossificans traumatica. Kod nas je pronađen još samo u Sirmijumu, kod juvenilne individue ženskog (?) pola, stare 18 godina.
AB  - The Roman city and military camp of Viminacium is situated between the villages of Stari Kostolac and Drmno, 12 kilometres north-east of Požarevac, close to the confluence of the Mlava and the Danube. During its history, it became the biggest urban settlement and the capital of the province of Upper Moesia (Moesia Superior), later First Moesia (Moesia Prima). In one of the necropoles of Viminacium, Pećine, in grave No. 5785, skeletal remains of a juvenile male individual were discovered. The burial took place in Late Antiquity. Anthropological analyses revealed a fracture of the right femur followed by myositis ossificans traumatica. The trauma to the bone can damage the overlying muscle and, occasionally, the muscle tissue will respond to the trauma by producing bone directly in the muscle tissue itself. This condition is known as myositis ossificans traumafica (post-traumatic myositis ossificans or myositis ossificans circumscripta) and is most likely to occur in response to trauma in young male individuals, and in the femoral (the quadriceps muscles) or humeral region (brachium muscles).
PB  - Arheološki institut, Beograd
T2  - Starinar
T1  - Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma
T1  - A case of Myositis ossificans traumatica on one skeleton from Viminacium
EP  - 214
IS  - 69
SP  - 203
DO  - 10.2298/STa1969203V
ER  - 
@article{
author = "Vulović, Dragana and Miladinović-Radmilović, Nataša and Mikić, Ilija",
year = "2019",
abstract = "Rimski grad i vojni logor Viminacijum nalazi se između sela Stari Kostolac i Drmno, na 12 km severoistočno od Požarevca, u blizini ušća Mlave u Dunav (karta 1). Tokom svoje istorije postao je najveće urbano naselje i glavni grad provincije Gornje Mezije (Moesia Superior), kasnije Prve Mezije (Moesia Prima). Na nekropoli Pećine u grobu G-5785, iz kasnoantičkog perioda, otkriveni su skeletni ostaci juvenilne osobe muškog pola, stare 20-25 godina (sl. 1; tabele 1-3). Paleopatološka analiza je pokazala prisustvo sraslog, najverovatnije spiralnog, preloma sa anteverzijom (?) u gornjoj polovini tela desnog femura, praćenog myositis ossificans traumatica-om na posteriornoj strani tela. Na linea aspera-i egzostoza je izvučena ka medijalnoj strani (tabla I/1-4). Osim preloma, konstantovan je i blagi osteoartritis na tarzalnim kostima i osteochondritis dissecans, odnosno posttraumatična subartikularna nekroza (prečnika 1,7 cm) na medijalnom kondilu levog femura (tabla I/5). Na desnoj skapuli vidljiva je dislokacija glenoidalnog udubljenja, i to ispod samog udubljenja, iznad m. triceps brachii - Caput longum (tabla II/4, 5). Posteriorno je na sakrumu uočena dislokacija jednog segmenta (tabla I/6). Na obe ilijačne kosti, iznad aurikularne površine, primetni su sulkusi (tabla II/6, 7). Izražene enteze mišića, ligamenata i tetiva vidljive su na: oba humerusa (tabla II/3), na obe ulne, na oba radijusa, na obe klavikule, na obe skapule, na dva rebra, na obe karlične kosti, na oba femura (na desnom femuru su pripoji izraženiji). Takođe, na ulnama su primetna, pogotovo sa posteriorne strane u gornjoj polovini tela, i lateralna zakrivnuća tela (tabla II/1, 2). Myositis ossificans (traumatic myositis ossificans, heterotopic ossification, ectopic ossification, neurogenic ossifying fibro - myopathy, reactive Mesenchymal proliferation, ossifying hematoma, pseudomalignant osseous tumour of soft tissues) predstavlja lokalizovane ne-neoplastične, reparativne koštane lezije, koje se sastoje od reaktivnog hiperceluralnog fibroznog tkiva, hrskavice i/ili kosti u mišiću ili mekom tkivu. Može nastati kao posledica preloma, kao što je ovde slučaj, ili usled traume (aktivne ili hronične) ili tupe povrede koja dovodi do dubokog krvarenja u tkivu. Ponavljajuće manje traume, koje se ponekad vide na unutrašnjoj strani butine kod konjanika, takođe mogu dovesti do myositis ossificans-a. Kod savremene populacije, myositis ossificans se može razviti kod osoba koje su imale operacije (posebno zamenu kuka), sportske povrede ili nesreće, kao i kod osoba koje imaju paraplegiju. Myositis ossificans se prema Samjuelsonu i Kolmanu može klasifikovati u četiri podtipa: 1) myositis ossificans progressiva, 2) myositis ossificans traumatica, 3) myositis ossificans koji je u vezi s neuromišićnim i hroničnim oboljenjima i 4) ne-traumatični myositis ossificans. Myositis ossificans traumatica nastaje avulzijom tetiva ili mišićnih pripoja, pri čemu se stvara hematom, koji s vremenom može nestati, ali mišićno tkivo povremeno, kao odgovor na traumu, stvara kost direktno u mišićnom tkivu, često i u vezi s hematomom. Novonastala kalcifikovana i, često, osifikovana koštana fibrozna masa predstavlja leziju poznatu kao myositis ossificans traumatica (post-traumatic myositis ossificans, myositis ossificans circumscripta). Ova masa može biti u potpunosti odvojena od kosti ili može postati njen deo. Najčešće se pojavljuje kod fizički aktivnih adolescenata (retko se javlja kod dece mlađe od 10 godina) i odraslih osoba mlađih od 30 godina, kod osoba koje su fizički aktivne, i sa većom učestalošću kod muškaraca (odnos među polovima: M/F je 1,2/1-2,2/1). Na skeletima drevnih populacija često je vidljiv u vidu nepravilno oblikovanih koštanih izraslina koje su srasle sa dugim kostima (dužine 2-12 cm). Bilo koji deo tela može biti pogođen myositis ossificans traumatica-om, ali najčešće se javlja na telu dugih kostiju, delovima gde su mišići skloni direktnoj traumi. Oko 60-75% zabeleženih slučajeva myositis ossificans-a jesu posledica traume, dok su ostali slučajevi posledica operacije zamene kuka, paraplegije, hroničnih upala, nepokretljivosti, polia, kome, tetanusa, opekotina itd. Najčešće se pojavljuje na femuru (m. quadriceps femoris), sa učestalošću od 51,9-56%, i na humerusu (m. brachialis), sa učestalošću 12-25%, dok je najmanja učestalost pojavljivanja na vilici, na m. temporalis i m. masseter. Prilikom dijagnostikovanja myositis ossificans traumatica važno je napraviti diferencijalne dijagnoze i razlikovati to stanje od drugih paleopatoloških promena kao što su myositis ossificans progressiva, osteohondroma, osteosarkoma, ili drugi maligni primarni ili sekundarni tumori kostiju, egzostoze, entezopatije itd. Paleopatološki nalaz ovog mladog muškarca, kao što smo već istakli, pokazuje zalečen prelom desnog femura, praćen ozbiljnim myositis ossificans traumatica. Prelom je prouzrokovao skraćenje dužine desnog femura, što je kasnije izazvalo čitav niz drugih problema: poteškoće u hodanju, pojavu osteoartritisa, deformacije nekoliko kostiju, dislokacije određenih zglobova itd. Nažalost, iz sačuvanih antičkih medicinskih izvora nismo mogli da vidimo kako su lekari u kasnorimskom periodu lečili takve lezije na kostima, ali ono što se vidi iz osteološkog materijala - zasnovano na veoma izraženim entezama mišića, ligamenata i tetiva vidljivim na obe klavikule, na obe skapule, na rebrima i kostima gornjeg ekstremiteta, kao i na dislokaciji ramenskih zglobova i zakrivljenosti obe ulne - jeste to da se ova osoba verovatno dugo oslanjala na štake. U antropološkoj literaturi postoji veoma malo publikovanih slučajeva myositis ossificans traumatica. Kod nas je pronađen još samo u Sirmijumu, kod juvenilne individue ženskog (?) pola, stare 18 godina., The Roman city and military camp of Viminacium is situated between the villages of Stari Kostolac and Drmno, 12 kilometres north-east of Požarevac, close to the confluence of the Mlava and the Danube. During its history, it became the biggest urban settlement and the capital of the province of Upper Moesia (Moesia Superior), later First Moesia (Moesia Prima). In one of the necropoles of Viminacium, Pećine, in grave No. 5785, skeletal remains of a juvenile male individual were discovered. The burial took place in Late Antiquity. Anthropological analyses revealed a fracture of the right femur followed by myositis ossificans traumatica. The trauma to the bone can damage the overlying muscle and, occasionally, the muscle tissue will respond to the trauma by producing bone directly in the muscle tissue itself. This condition is known as myositis ossificans traumafica (post-traumatic myositis ossificans or myositis ossificans circumscripta) and is most likely to occur in response to trauma in young male individuals, and in the femoral (the quadriceps muscles) or humeral region (brachium muscles).",
publisher = "Arheološki institut, Beograd",
journal = "Starinar",
title = "Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma, A case of Myositis ossificans traumatica on one skeleton from Viminacium",
pages = "214-203",
number = "69",
doi = "10.2298/STa1969203V"
}
Vulović, D., Miladinović-Radmilović, N.,& Mikić, I.. (2019). Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma. in Starinar
Arheološki institut, Beograd.(69), 203-214.
https://doi.org/10.2298/STa1969203V
Vulović D, Miladinović-Radmilović N, Mikić I. Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma. in Starinar. 2019;(69):203-214.
doi:10.2298/STa1969203V .
Vulović, Dragana, Miladinović-Radmilović, Nataša, Mikić, Ilija, "Slučaj Myositis ossificans traumatica na skeletu iz Viminacijuma" in Starinar, no. 69 (2019):203-214,
https://doi.org/10.2298/STa1969203V . .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RAI | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RAI | Send Feedback

OpenAIRERCUB