Neka zapažanja o olovnim figurinama boginje Venere na području između Sirmijuma i Viminacijuma

Abstract

Među fondom olovnih figurina božanstava u rimskom carstvu (Karta I), primerci iz oblasti jugoistočnog dela Donje Panonije i podunavskog dela Gornje Mezije zauzimaju posebno mesto. Izdvajaju se po specifičnim predstavama boginje Venere. U okviru grupe od 40-ak što celih, što fragmentovanih primeraka mogu se izdvojiti 5 tipova, koji se razlikuju prema stavu nage ženske figure kao i prema stilu izrade. Na osnovu toga se može zaključiti da je u ovoj oblasti postojala proizvodnja lokalnih radionica čiji proizvodi nisu bili zastupljeni u drugim delovima carstva. Takođe je uočeno da u istoj oblasti nema figurina iz drugih radionica. Ovo upućuje na pretpostavku da su olovne figurine boginje Venere rađene za potrebe lokalnih svetilišta. Moguće je da se jedno takvo svetilište nalazilo na lokalitetu 4 u Sremskoj Mitrovici, dok je lokalizacija drugog predložena u severnom delu naseobinskog dela Viminaciuma. Retki stratifikovani nalazi upućuju na mogućnost da se proizvodnja ovih figurina u oblasti izmeđ u Sirmijuma i Viminacijuma datuje u drugu polovinu III veka. Uočava se ista pojava i kod proizvodnje olovnih ikona podunavskih konjanika. Kako se tri najzastupljenija tipa figurina pojavljuju na lokalitetima gde su one najbrojnije, predložena je mogućnost da se proizvodnja odvijala u samim svetilištima.

This paper deals with the occurrence of lead figurines of the goddess Venus in the area between the two cities of Sirmium and Viminacium. A classification into five types, based on stylistic and iconographic features, has been proposed. Although these types show features in common with products of other workshops in the Danubian basin, it has been observed that such products were not exchanged among the centres in the area. This paper puts forward the hypothesis that there were two centres of worship of the goddess Venus, in Sirmium and Viminacium, where these figurines could have been manufactured.