Приказ основних података о документу

Analysis of human osteological material from the eastern part of site no. 37 in Sremska Mitrovica

dc.creatorMiladinović-Radmilović, Nataša
dc.date.accessioned2022-05-10T11:20:40Z
dc.date.available2022-05-10T11:20:40Z
dc.date.issued2012
dc.identifier.issn0350-0241
dc.identifier.urihttp://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/161
dc.description.abstractLokalitet 37 se nalazi na uglu ulica Vuka Karadžića i Svetog Save, na prostoru srušenog Gradskog zatvora u Sremskoj Mitrovici. Zaštitna arheološka iskopavanja izvršena su 1968. i 1969. godine na površini od 1600 m² (sl. 1 i 2). Tom prilikom istraženi su deo severnog krila carske palate Sirmijuma iz IV veka, gepidski kulturni sloj iz V veka i deo srednjovekovne nekropole sa skeletnim sahranjivanjem iz X-XII veka. Nalazi sa ove nekropole pripadaju Belobrdskoj kulturi. Osteološki materijal humanog porekla sa ovog lokaliteta je još sedamdesetih godina prošlog veka poslat u SAD na antropološku ekspertizu. Nažalost, rezultati tih analiza do danas nisu dostavljeni Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici i Arheološkom institutu u Beogradu. Takođe, koliko je autoru ovog teksta poznato, oni nisu nigde ni publikovani. U periodu od 1957. do 2007. godine u Sremskoj Mitrovici su pronađeni grobovi sa materijalom belobrdske kulture X-XII veka na ukupno 11 lokaliteta (sl. 1 i 2). U pitanju su lokaliteti 4, 25, 34, 35, 37, 66, 83, 85, Južni bedem, Mačvanska Mitrovica i lokalitet Trasa kanalizacije - Dositejeva ulica. Za antropološku analizu, nažalost, bilo je dostupno samo 82 skeleta (sa lokaliteta 83 - devet individua, 85-65 individua, Južni bedem - dve individue, Mačvanska Mitrovica - pet individua, i sa lokaliteta Trasa kanalizacije - Dositejeva ulica - jedna individua). U septembru 2010. godine ekipa Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice preduzela je zaštitna arheološka istraživanja u ulici Svetog Save. Tom prilikom je otvorena sonda dimenzija 4 x 4 m (sl. 3-6). Pronađeno je 18 grobova i četiri grupe dislociranih kostiju (ukupno 29 skeleta). Orijentacija skeleta bila je uglavnom jugozapad-severoistok. Pokojnici su bili položeni na leđa, sa rukama postavljenim pored tela. Pronađen je i veći broj gvozdenih eksera, koji je arheologe naveo na zaključak da su pokojnici bili smešteni u drvenim kovčezima. Osteološki materijal humanog porekla sa prethodnih iskopavanja lokaliteta 37, kao što je već istaknuto, nije bio dostupan za antropološku analizu, tako da smo odlučili da predstavimo analizu svih 29 individua (tabele 1-8; sl. 1-15b; tabla I) i time doprinesemo stvaranju opšte slike o ovoj populaciji. Naravno, veliku poteškoću u antropološkoj rekonstrukciji i interpretaciji predstavljalo je i široko arheološko - hronološko datovanje (period X-XII veka), čemu je doprineo, između ostalog, i veliki broj nalaza otkrivenih na nekropolama koji nisu bili, kako se naglašava, hronološki osetljivi, kao i nedovoljno veliki broj otkrivenih skeleta. Zbog toga je bilo nemoguće preciznije pratiti unutrašnju dinamiku ove populacione grupe, čak i onda kada je lokalitet, odnosno nekropola bila iskopana većim delom ili u celini, za razliku od kolega u našoj okolini koji su se već uspešno upustili u ovakve poduhvate. Antropološka analiza je pokazala da je na istočnom delu lokaliteta 37 bilo sahranjeno ukupno 29 individua, i to: 16 odraslih (55,2%) i 13 dečjih (44,8%) individua (tabela 1). Prosečan životni vek individua, uslovno rečeno, bio je 20 godina, a ako se posmatraju samo odrasle individue, iznosio je 34 godine. Prosečan životni vek muških individua bio je 38 godina, a ženskih 25 godina. Zanimljivo je da je najveća smrtnost dece bila u uzrastu od 1,5-5 godina života (69%). Prosečna telesna visina ženskih individua iznosila je 157 ± 4 cm, a muških 172 ± 5 cm (tabela 2). Zbog same prirode i vrsta oboljenja koje se najčešće pojavljuju, kao i usled različite otpornosti koje individue pokazuju u odnosu na njih, posebno smo posmatrali paleopatološ ke promene na dečjim i odraslim individuama sa kojima smo se sreli prilikom analize ovde opisanog osteološkog materijala. Bolesti koje su direktno ostavile trag na osteološkom materijalu dečjih individua jesu promene na kostima uzrokovane krvnim poremećajima (anemija, porozna hiperostoza - 23%, cribra orbitalia - 15%, cribra femora - 30%, i lezije pri okrajcima dugih kostiju postkranijalnog skeleta - 15%), anomalije u razvoju skeleta (displazije - 8%), upale srednjeg uha - 23%, i infektivna zapaljenja kostiju (tuberkuloza - 15%). Međutim, većina od ovih bolesti samostalno nije mogla da bude direktan uzrok smrti dečjih individua. Najveći mortalitet dece bio je posle prve godine života. Što se tiče mortaliteta dece starije od godinu dana, može se konstatovati da, iako su nutricione potrebe dece smanjene, naročito nakon treće godine života, ishrana i dalje ima značajnu ulogu. Takođe, dijareja, respiratorne i gastrointestijalne infekcije i dalje su glavni uzroci smrti, a značajno mesto zauzima i smrt nesrećnim slučajem. Kada su u pitanju odrasle individue sahranjene na lokalitetu 37, situacija je nešto drugačija. Na osteološkom materijalu ovih individua vidljivi su tragovi mnogo većeg broja oboljenja: povrede, fisure i prelomi kostiju (25%), anomalije u razvoju skeleta (fuzije - 6%), bolesti zglobova (50%), Šmorlov defekt (25%), metaboličke bolesti (6%), promene na kostima uzrokovane krvnim poremećajima (13%), promene na kostima uzrokovane poremećajima u cirkulaciji (13%), tumori kostiju (13%) i infektivna zapaljenja kostiju (6%). Smrtnost odraslih osoba u periodu X-XII veka mogla je da bude posledica više oboljenja. Takođe, i loši sanitarni uslovi, respiratorne i gastrointestinalne infekcije, razna trovanja ('Oganj Svetog Antuna' - Ignis sacer, Pestis ignea), kao i epidemije (pegavac - Typhus exanthematicus), srdobolja (Dysenteria), male boginje (Morbilli), šarlah (Scarlatina), velike boginje (Variola vera), glad (Hunger typhus), difterija ili gušobolja (Morbus aegyptiacus odnosno Ulcera syriaca), zatim kuga, lepra - mogli su da budu jedan od glavnih uzroka smrtnosti stanovništva. Dentalna analiza nam je skrenula pažnju na pojavu abrazije, hipoplazije, parodontopatije, kamenca, cisti, anomalija vilice i zubnog niza, ali i na značajno prisustvo karijesa na zubima ovih individua. On se kretao od karioznih mrlja, karijesa u vidu tačke, razvijenog karijesa, tzv. 'grossgross' karijesa, do karijesa koji su za posledicu imali gubitak zuba. Markeri okupacionog stresa uočeni su na klavikulama, skapulama, sternumima, humerusima, radijusima, ulnama, femurima, tibijama i fibulama. Markeri okupacionog stresa su pokazatelji aktivnosti kojima se određena individua bavila u toku života. Naravno, na osnovu njih se ne može tačno precizirati o kojoj se delatnosti radi, ali se može konstatovati koji deo tela je bio najviše izložen pritisku (hvatišta mišića, hvatišta ligamenata, tzv. 'klečeće fasete' itd. - 50%). Na kraju, trebalo bi još jednom istaći važnost antropološke i arheološke analize Belobrdskih populacija kod nas. Time bismo uspeli ne samo da rekonstruišemo i interpretiramo način života tih drevnih populacija, socijalne uslove, vrstu i izvore hrane, zdravstveno stanje, već i da stvorimo celokupnu sliku o kvalitetu života ljudi u jednom periodu koji je na našem prostoru trajao najmanje dva veka.sr
dc.description.abstractThe direct reason for writing this paper was the new find of skeletons in the medieval necropolis (10th-12th century) discovered as far back 1968 at the Site No. 37 in Sremska Mitrovica (Sirmium). Institute for the protection of cultural monuments in Sremska Mitrovica undertook protective archaeological excavations in the eastern part of the site in 2010, discovering 29 skeletons. Since that archaeological analysis of Belo Brdo communities is still in its infancy and considering that there is not a sufficiently big sample for a more precise monitoring of this population’s inner dynamics, it is considered useful to present results gained by studying these skeletons on Site No. 37. Although the results in many ways match the results gained up until now, there are some paleopathological changes that so far, have not appeared and for which we had no direct confirmation in the osteological material. One of these paleopathological changes is certainly syphilis.en
dc.publisherArheološki institut, Beograd
dc.rightsopenAccess
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceStarinar
dc.subjectsrednjovekovni Sirmijumsr
dc.subjectsifilissr
dc.subjectBelobrdska kulturasr
dc.subjectsyphilisen
dc.subjectmedieval Sirmiumen
dc.subjectBelobrdo cultureen
dc.titleAnaliza humanog osteološkog materijala sa istočnog dela lokaliteta 37 u Sremskoj Mitrovicisr
dc.titleAnalysis of human osteological material from the eastern part of site no. 37 in Sremska Mitrovicaen
dc.typearticle
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dc.citation.epage204
dc.citation.issue62
dc.citation.other(62): 181-204
dc.citation.rankM24
dc.citation.spage181
dc.identifier.doi10.2298/STA1262181M
dc.identifier.fulltexthttp://rai.ai.ac.rs/bitstream/id/50/158.pdf
dc.type.versionpublishedVersion


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу