Приказ основних података о документу

On the issue of an ossuary: Pit dwelling Z in the oldest horizon at Vinča

dc.creatorPerić, Slaviša
dc.creatorNikolić, Dubravka
dc.date.accessioned2022-05-10T11:15:07Z
dc.date.available2022-05-10T11:15:07Z
dc.date.issued2006
dc.identifier.issn0350-0241
dc.identifier.urihttp://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/77
dc.description.abstractJedan od najvažnijih elemenata na koje se M. Vasić oslanjao u svojim interpretacijama Vinče je kolektivni grob, tzv. kosturnica sa dromosom u kojoj je nađeno devet skeleta. Objekat je istražen 1931. godine, a s obzirom na to da je ukopan u lesnu zdravicu, pripisan je najstarijem horizontu naselja na Vinči. U radovima M. Vasića koji su nastali neposredno posle otkrića tog objekta, izgled "kosturnice i dromosa" su detaljno analizirani i rekonstruisani. Svoje zaključke o obliku kolektivnog groba M. Vasić je dopunio i znatno korigovao posle iskopavanja 1934. godine. Tada je zaključeno, naime, da tzv. kosturnica i dromos predstavljaju sastavne delove znatno većeg i složenijeg objekta, označenog kao zemunica Z. Detaljniji podaci o izgledu i sadržaju zemunice Z, u čijem sastavu su bili tzv. kosturnica i dromos, nisu publikovani. Nisu navedeni ni razlozi zbog kojih je grobni objekat označen kao zemunica. (Iako neadekvatni, termini kosturnica dromos i zemunica Z su prihvaćeni u stručnoj literaturi, najčešće kao sinonimi za kolektivni grob) Zbog Vasićeve tvrdnje da sve jame ukopane u les predstavljaju prve, privremene stambene objekte na Vinči, istovremene sa kosturnicom, odnosno zemunicom Z, skromnog obima publikovane građe i dokumentacije, rasprave o kulturnom karakteru i odnosu kosturnice i zemunice Z, sadržaju jama ukopanih u les i mogućnosti postojanja starčevačkog naselja na Vinči, ostale su na nivou pretpostavki i neusaglašenih, često i suprotstavljenih stavova. Čini se da su stavovi gotovo svih autora jedinstveni samo kada je u pitanju grobnica sa dromosom (kosturnica), ali ne i zemunica Z. Većina istraživača smatra, naime, da kosturnica pripada nosiocima starčevačke kulture, dok se o zemunici Z, njenom karakteru i sadržaju, kao uostalom i o svim ostalim jamama na Vinči, stavovi znatno razlikuju. Grob u najdubljim slojevima Vinče je veoma dugo predstavljao jedinstven slučaj kolektivnog sahranjivanja na teritoriji starčevačke kulture u kojoj su grobovi uglavnom predstavljeni jamama u kojima je sahranjen najčešće po jedan, veoma retko dva ili više pokojnika. Zbog toga je verovatno kosturnica sa dromosom u stručnoj literaturi retko pominjana, najčešće u okviru većih sinteza o starčevačkoj kulturi, ili u raspravama o stratigrafiji Vinče i karakteru jama u najdubljim slojevima tog lokaliteta, odnosno u radovima koji ne podrazumevaju i pokušaj tumačenja takvog oblika sahranjivanja. Različita tumačenja stratigrafskog, hronološkog i kulturnog odnosa kosturnice i zemunice Z, njihovog sadržaja i odnosa prema ostalim jamama, nametnula su, u cilju razjašnjenja kolektivnog groba, detaljnu analizu celokupne raspoložive građe, nepublikovane dokumentacije i studijske zbirke pokretnih nalaza. Treba napomenuti da su neki od nesporazuma i kontradiktornih interpretacija najstarijih slojeva i objekata na Vinči delimično prouzrokovani činjenicom da grobni objekat nije istražen u kontinuitetu, što je uticalo na način publikovanja rezultata iskopavanja, kao i na moguće stvaranje pogrešnog utiska o postojanju horizontalne stratigrafije unutar objekta, odnosno naknadnog proširivanja prvobitno iskopane grobne ili zemuničke jame. Drugi mogući uzrok nesporazuma leži u činjenici da su svi objekti ukopani u les, bez obzira na njihove dimenzije oblik i sadržaj, označeni kao zemunice. Zbog toga je do danas ostalo nerazjašnjeno da li termin zemunica Z označava složenu grobnu strukturu u obliku višećelične zemunice u čijem sastavu se nalaze i tzv. kosturnica i dromos; stambeni objekat koji je sekundarno iskorišćen za sahranu većeg broja pokojnika, ili su zemunica Z i kosturnica sa dromosom dva različita objekta među kojima postoji, možda, i kulturno-hronološka razlika. Čini se da su stavovi M. Vasića, ali i njegove nedoumice, najjasnije iskazani u dnevnicima iskopavanja. Naime, u kampanji 1931. godine istražen je u najdubljem sloju ukopan u les, prostor koji je svojim oblikom i sadržajem odavao utisak zasebne celine. S obzirom na to da se ukopani objekat sastojao od dva "udubljenja", sa devet skeleta u dubljem, definisan je kao kosturnica (grobnica) sa dromosom. Zbog specifičnog oblika objekta zaključeno je da su grobovi pokojnika u najdubljem horizontu Vinče izrađivani u obliku stanova za žive, tj. u obliku zemunica. Drugi deo grobnog objekta ukopanog u zdravicu istražen je 1934. godine. Terenski dnevnik svedoči o tome da je on tokom iskopavanja, iako u neposrednoj blizini "kosturnice ", shvaćen kao posebna celina koju čine tri ukopana "odeljenja", i po inerciji, kao i ostali ukopani objekti, označen kao zemunica (Z). Neuobičajen je, međutim, način na koji su pokretni nalazi iz tog objekta označeni u dnevniku, kao i oznake na samim nalazima. Za razliku od nalaza iz ostalih jama, na kojima se uvek nalazi oznaka jame iz koje potiču, na nalazima iz zemunice Z upisana je godina iskopavanja i relativna dubina. Razlozi takvog obeležavanja nalaza, koje izostavlja oznaku jame, nisu poznati, iako se u dnevniku jasno naglašava da potiču iz zemunice Z. Svoj konačan stav o zemunici Z (funkciji, dimenzijama "udubljenjima" koja se nalaze u njenom sastavu) M. Vasić je formirao tek nakon završetka istraživanja 1934. godine, upoređivanja i povezivanja osnova koje prikazuju situaciju sa ukopanim objektima na nivou lesa iz 1931. i 1934. godine. Verovatno je tek nakon povezivanja skice zemunice Z iz 1934. godine i skice kosturnice iz 1931. godine i utvrđivanja činjenice da se, u dnevniku pomenuta, najdublja tačka zemunice Z ne nalazi u blizini kosturnice, već u okviru nje, bio u mogućnosti da zaključi da kosturnica i dromos ne predstavljaju samostalan objekat, već sastavne delove zemunice Z. S obzirom na to da u publikacijama o Vinči naziv objekta nije izmenjen, moglo bi se pretpostaviti da Vasić, kao primarnu, naglašava stambenu funkciju tog objekta. Čini se, međutim, da otkriveni objekat nije u funkcionalnom smislu izjednačavan sa stambenim objektom, već je termin zemunica korišćen sa namerom da se donekle objasni smisao pogrebnog običaja. Detaljniji opis zemunice Z nikada nije publikovan, a grobna konstrukcija je i u Vasićevim kasnijim radovima često označavana kao kosturnica sa dromosom ili grobnica u obliku sobe s prilaznim hodnikom, što je za posledicu imalo različite interpretacije oblika, sadržaja i funkcije zemunice Z u radovima kasnijih istraživača Vinče. Analiza publikovane dokumentacije, terenskih dnevnika i skica omogućila je sagledavanje i rekonstrukciju vertikalne stratigrafije tzv. kosturnice i dromosa, odnosno delova grobne konstrukcije koji su istraženi 1931. godine. Pri tome smo se u prvom redu oslanjali na precizno navedene kote zidova grobne jame, slojeva i pokretnih nalaza koje je M. Vasić, kao osnovne elemente na kojima je temeljio svoju rekonstrukciju kosturnice, detaljno popisao. Na osnovu toga je izdvojeno pet stratigrafskih celina koje razjašnjavaju uslove nastanka tog objekta. Kosturnica je, naime ukopana sa nivoa prvobitnog humusa (sloj I), iako je njen obod jasno uočen tek u lesu, na dubni 9,3 m. Dno grobne jame, na koje su položeni pokojnici je levkastog oblika, a njegova najdublja tačka se nalazila na ?11,40 m. Nakon polaganja u jamu pokojnici su zasuti tankim slojem zemlje (sloj IV). O karakteru tog sloja, osim napomene da ga čini "crna zemlja", nema mnogo podataka, dok su Vasićevi podaci o keramičkim nalazima iz tog sloja kontradiktorni. S jedne strane, Vasić u svim svojim radovima izričito naglašava da u kosturnici, osim dva keramička pršljenka nisu nađeni nikakvi predmeti. S druge strane, njegove beleške u dnevniku iskopavanja su neuobičajeno detaljne kada je u pitanju keramički sadržaj tog sloja, pa se na osnovu opisa keramičkih nalaza i njihovih crteža na marginama dnevnika jasno zaključuje da se u kosturnici nalazila keramika sa prepoznatljivim elementima starčevačke kulturne grupe. Za sada nisu jasni razlozi koji su Vasića naveli da tvrdi da u kostunici nije bilo keramičkih nalaza. U Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta danas se nalazi 120 fragmenata na kojima se nalazi oznaka "kosturnica", ispisana prepoznatljivim Vasićevim rukopisom. Za tri fragmenta se sa sigurnošću može tvrditi da pripadaju vinčanskoj kulturi, dok se svi ostali fragmenti, na osnovu tipoloških i stilskih karakteristika mogu pripisati poznoj fazi starčevačke kulture. Prema navodima u dnevniku i publikacijama, grobna jama (kosturnica u najužem smislu) je "zatvorena" tankim slojem lesa (sloj III) koji je konstatovan na ?10,90 m. Taj sloj najverovatnije sterilan, jer se opisuje kao sloj "čiste zemlje", "čistog lesa" i "čiste žute zemlje", vidljiv je u severozapadnom profilu, a M. Vasić ga tumači kao ostatke srušene tavanice grobnice. Ta sloj nije konstatovan na celoj osnovi iznad skeleta, kao ni u jugozapadnom profilu. Objašnjenje takve situacije se može naći u činjenici da je, iako su svi skeleti u jami bili pokriveni slojem lesa, taj sloj tokom iskopavanja uočen samo na pojedinim mestima jer su sadržaj grobne jame i les koji pokriva skelete naknadno poremećeni. Ovu pretpostavku potvrđuju delovi skeleta nađeni van tzv. kosturnice i dromosa, kao i nekoliko vinčanskih fragmenata u prvobitnoj ispuni grobne jame. Sloj crne zemlje iznad tankog sterilnog sloja lesa predstavlja najveći deo ispune dromosa i grobne jame (sloj II). Nekoliko elemenata ukazuje na to da on ne predstavlja prvobitnu ispunu jame, a na osnovu Vasićevog opisa sadržaja tog sloja jasno je da ga čini vinčanska keramika. Osim toga, naglašavanje da se taj sloj nalazio "iznad grobnice s dromosom " pokazuje da se pod grobnicom podrazumeva samo najdublji deo jame sa skeletima "zatvorenim" slojem lesa, i da se sloj crne zemlje iznad lesa ne smatra sastavnim delom grobnice. S obzirom na to da Vasić sloj lesa (sloj III) interpretira kao ostatke srušene krovne konstrukcije grobnice podrazumeva se, iako se to eksplicitno ne naglašava, da je sloj crne zemlje "iznad grobnice" formiran kasnije, posle urušavanja tavanice. Jedna usputna napomena o tome da se kosturnica nalazila ispod tzv. osnove ?9,3 m i dnevnik iskopavanja razjašnjavaju uslove nastanka i sadržaj sloja II. Pokazalo se naime, da tzv. osnova ?9,3 predstavlja, u stvari vinčansku jamu konstatovanu na dubini 9,3 m. NJenim ukopavanjem je verovatno delimično probijen sloj lesa koji je pokrivao skelete, zbog čega su se, na znatno višem nivou u odnosu na neporemećene skelete, našli dislocirani delovi jednog ili više skeleta. Kao i kosturnica, vinčanska jama je zalazila u jugozapadni i severozapadni profil iskopanog prostora, pa je sasvim izvesno da se pružala i na delu terena koji je istražen 1934. godine. O drugom delu grobnog objekta, tzv. zemunici Z koji je samo sumarno opisan u dnevniku, postoji znatno manje podataka. Osim keramičkih fragmenata, M. Vasić kao sadržaj zemunice Z navodi pet vinčanskih figurina i dva starčevačka lonca nađena na dnu jame, u neposrednoj blizini kosturnice. Keramičke nalaze čini ukupno 16 fragmenata. Zahvaljujući tome što su na svim fragmentima zabeležene relativne dubine, moguće je konstatovati da su gotovo svi vinčanski nalazi (figurine i 8 keramičkih fragmenata) nađeni u plićim delovima jame, dok starčevački nalazi potiču iz dubljih slojeva jame. Ovakav sadržaj zemunice Z objašnjava činjenica da je deo vinčanske jame "osnova ?9,3", koja je delimično ukopana u starčevački grob, bio istražen i tokom iskopavanja 1934. godine, odnosno da je jedan njen deo bio ukopan i u zemunicu Z. To bi značilo da svi vinčanski nalazi pripisani zemunici Z predstavljaju, u stvari sadržaj vinčanske jame, dok se za mali broj starčevačkih nalaza može prepostaviti, iako u dnevniku iskopavanja o tome nema podataka, da se nalazio u delu kosturnice koji je takođe istražen 1934. godine. Svi analizirani elementi potvrđuju zaključak M. Vasić a da zemunica Z predstavlja kompleksnu grobnu konstrukciju u kojoj su sahranjeni nosioci starčevačke kulture. Elementi sahrane (dimenzije jame, pravilnost u načinu polaganja pokojnika, tragovi rituala u vidu ostavljanja priloga, a možda i ritualnog razbijanja posuda neposredno iznad pokojnika) govore da sahranjivanje nije izvršeno na brzinu i u nekim vanrednim okolnostima. Uslovi nalaza navode i na zaključak da sahranjivanje nisu izvršili pripadnici zajednice drugačijih nazora i shvatanja jer se u delovima grobnice koji nisu oštećeni naknadnim ukopavanjima nalazio kulturno jednorodan starčevački materijal, a sam činkolektivne sahrane izveden na je na način koji, takođe nije bio nepoznat nosiocima starčevačke grupe. Iako su se svi do sada istraženi starčevački grobovi nalazili u okviru naselja, zbog karaktera pokretnih nalaza u ostalim jamama istraženim na Vinči, pretpostavljamo da na Vinči nije postojalo starčevačko naselje, odnosno da pokojnici sahranjeni u zemunici Z nisu bili stanovnici Vinče, već nekog drugog starčevačkog naselja. Grupne i kolektivne istovremene sahrane uglavnom se tumače kao posledica nekih vanrednih događaja koji su mogli dovesti do smrti većeg broja žitelja jednog naselja. Epidemije se često navode kao mogući uzrok smrti. U slučaju kolektivnog groba na Vinči ovu mogućnost smatramo manje verovatnom jer bi sasvim sigurno, među pokojnicima bilo i dece, a teško je i pretpostaviti da bi od epidemije stradao samo najotporniji naraštaj. Jedno od mogućih objašnjenja podrazumeva da je manja grupa pripadnika starčevačke kulture možda u potrazi za lokacijom na kojoj bi osnovali novo naselje, doživela neku nesreću ili se sukobila sa članovima druge zajednice, pri čemu je stradao veći broj njenih članova. Oni koji su preživeli su, u skladu sa svojim shvatanjima i pogrebnim običajima, iskopali jamu u obliku kompleksne zemunice, sa grobnom jamom čije su dimenzije bile uslovljene brojem i uzrastom onih za koje je pripremljena kao večno stanište, sahranili svoje saplemenike sa odgovarajućim grobnim prilozima i otišli ne nastanivši se na Vinči. Takvi kompleksni oblici grobnih konstrukcija nisu registrovani na teritoriji starčevačke kulture. Dva groba na Zlatari (grobne konstrukcije A i B) predstavljaju za sada jedine objekte koji sličnim, ali jednostavnijim oblikom grobne konstrukcije u izvesnoj meri podsećaju na grob u Vinči. Pretpostavlja se da su oblik i neuobičajeno velike dimenzije takvih grobnih konstrukcija uslovljeni izuzetnim statusom pokojnika. Oblik groba na Vinči je M. Vasića naveo na zaključak da su grobovi pokojnika izrađivani u obliku stanova za žive, tj. u obliku zemunica. Na sličan način su interpretirane i grobne konstrukcije na Zlatari - kao večne kuće pokojnika koje su zbog toga simbolično i bukvalno u obliku stambenih (polu)zemunica. Veliki broj pokojnika u okviru jedne grobne celine predstavljao je, sve do otkrića kolektivnih grobova na Ajmani i Velesnici, jedinstven oblik takvog načina sahranjivanja na teritoriji starčevačke kulture. Polna i starosna struktura pokojnika u tim grobovima se, međutim, znatno razlikuju. Naime, grob u Vinči sadržao je skelete samo odraslih individua: jedan ženski, osam muških i jedan neutvrđenog pola, što navodi na pomisao da su pokojnici sahranjeni na Vinči umrli u izuzetnim i neuobičajenim okolnostima. O njihovom statusu je, zbog nedovoljne proučenosti socijalnih odnosa u okviru starčevačke kulture prerano zaključivati. Moglo bi se, međutim, pomišljati da je status pokojnika sahranjenih u zemunici Z tek posthumno određen specifičnim oblikom smrti, što je i uslovilo neuobičajen i za sada jedinstven način na koji su sahranjeni. Činjenica da su oni sahranjeni van naselja dodatno usložnjava interpretaciju tog groba.sr
dc.description.abstractThis paper deals with the issue of a common grave or so-called ossuary with entrance hall - found in the deepest layer at Vinča. The paper is based on the research conducted by M. Vasić in 1931 and 1934. The published information and interpretations of the grave have been corrected and supplemented with analysis of unpublished field documentation and study collection.en
dc.publisherArheološki institut, Beograd
dc.rightsopenAccess
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceStarinar
dc.subjectVinčaen
dc.subjectVinča cultureen
dc.subjectStarčevo cultureen
dc.subjectpit-dwelling Zen
dc.subjectossuaryen
dc.titleO problemu kosturnice - zemunice Z u najstarijem horizontu Vinčesr
dc.titleOn the issue of an ossuary: Pit dwelling Z in the oldest horizon at Vinčaen
dc.typearticle
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dc.citation.epage72
dc.citation.issue56
dc.citation.other(56): 47-72
dc.citation.spage47
dc.identifier.doi10.2298/STA0656047P
dc.identifier.fulltexthttp://rai.ai.ac.rs/bitstream/id/278/74.pdf
dc.type.versionpublishedVersion


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу