DF acknowledges the support of the German Research Foundation Project Ref. 2901391021 -SFB 1266 in the preparation of this paper

Link to this page

DF acknowledges the support of the German Research Foundation Project Ref. 2901391021 -SFB 1266 in the preparation of this paper

Authors

Publications

Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia

Filipović, Dragana; Bulatović, Jelena; Bulatović, Aleksandar

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Dragana
AU  - Bulatović, Jelena
AU  - Bulatović, Aleksandar
PY  - 2020
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/364
AB  - Druga polovina 5. i veći deo 4. milenijuma pre nove ere na centralnom Balkanu označava se kao period prelaza iz kasnog neolita (tj. vinčanske kulture) u rani eneolit, i eneolitski period. Na osnovu značajnih promena u obrascima naseljavanja i veličini naselja, u pogrebnoj praksi i u materijalnoj kulturi, smatra se da je tokom prelaznog perioda došlo do razvoja novih obrazaca u društvenim odnosima i organizaciji, u ekonomiji i proizvodnji i u ideologiji postvinčanskih zajednica, koje su, za razliku od prethodnih velikih, dugotrajnih naselja, počele da osnivaju manje, relativno kratkotrajne naseobine, uglavnom na prethodno nenaseljenim lokacijama. Različiti faktori su predloženi kao pokretači ovih transformacija - društveni sukobi, invazije sa strane, klimatske promene, te pad raspoloživih prirodnih resursa i nedovoljno hrane. Za razmatranje eventualnih klimatskih promena tokom eneolita ne postoje nikakvi podaci, a doskora se veoma malo znalo i o ekonomiji zasnovanoj na biljkama i životinjama u postneolitskom periodu. Najjasnije formulisan zaključak o uzrocima raspada kasnoneolitskog društva, koji nalazi i najviše potpore u arheološkim saznanjima, jeste taj da su vinčanske zajednice dostigle granice održivosti zajedničkog života (u sociološkom smislu), što je dovelo do "fisije" i fragmentacije velikih zajednica na manje grupe. Sličan model kasnoneolitsko-ranoeneolitskih društvenih promena predložen je i za Karpatski basen - "popuštanje" društvene kohezije kao odgovor na moguće društvene tenzije. Pored promena i novih trendova koje nastupaju početkom i tokom eneolita na centralnom Balkanu, primetan je i visok stepen sličnosti/kontinuiteta u pojedinim aspektima života; na primer, pored manjih, razvijaju se i velika, dugotrajna eneolitska naselja, poput onih na lokalitetima Bubanj i Velika Humska Čuka u južnoj Srbiji. Dok su ovi i drugi aspekti eneolitskih zajednica u izvesnoj meri poznati i istraženi, proizvodnja hrane je doskora bila velika nepoznanica. Do sada je pak zooarheološki i arheobotanički istraženo nekoliko eneolitskih lokaliteta, a nova iskopavanja na Bubnju donela su važne podatke o uzgajanju i upotrebi domaćih biljaka i životinja. Iako su podaci i dalje skromni, posebno oni o poljoprivrednim aktivnostima, sada je ipak moguć uvid u pojedine aspekte proizvodnje hrane. U ovom radu smo do sada prikupljene zooarheološke i arheobotaničke podatke sa Bubnja razmotrili u širem geografskom i hronološkom kontekstu tako što smo uporedili saznanja o uzgajanju i upotrebi životinja i biljaka sa do sada analiziranih kasnoneolitskih i eneolitskih nalazišta na teritoriji Srbije. Uporedna analiza pokazala je da su iste vrste domaćih životinja - goveda, ovce/koze i svinje - gajene i u neolitu i u eneolitu. S druge strane, ostaci ovaca i koza i svinja su, spram govečeta, zastupljeniji u uzorcima sa eneolitskih nalazišta. Utisak je, stoga, da je značaj ovaca i koza, kao i svinja, bio veći u eneolitu, što je važna razlika u odnosu na kasni neolit, tokom kog je goveče bilo dominantno. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog opšteg zapažanja; na primer, na nalazištu Vinča - Belo brdo, relativni odnos ekonomski najznačajnih domaćih životinja je manje-više isti tokom oba perioda. Takođe, na kasnoeneolitskom nalazištu Kudoš-Šašinci, većina ostataka pripada domaćem govečetu. Preliminarni zaključak je da generalno ujednačena slika karakteristična za kasni neolit postaje raznovrsnija tokom eneolita i javljaju se jasne regionalne i hronološke razlike u pogledu značaja domaćih životinja. Arheobotanički podaci pokazuju da se spektar gajenih vrsta na nalazištima kasnog neolita i eneolita u Srbiji uveliko preklapa, te da osnovne kulture poznate iz neolita - jednozrna i dvozrna pšenica - ostaju osnov poljoprivredne proizvodnje i tokom eneolita. I ovde se, međutim, kao i kod domaćih životinja, uočavaju moguće razlike između lokaliteta. Recimo, u kasnoeneolitskom sloju Gomolave zabeležena je veća količina ječma, što je za sada jedini slučaj kako za neolit tako i za eneolit, jer se ječam na drugim analiziranim lokalitetima iz ovih perioda javlja samo u tragovima. Podaci sa Bubnja ukazuju na mogući rast u važnosti mahunarki, tačnije sočiva, od ranog ka kasnom eneolitu, te manje značajnu ulogu dvozrne pšenice kroz vreme, ali je broj ostataka izuzetno Mali za čvrste zaključke. Dok relativno nepromenjen izbor gajenih vrsta kroz kasni neolit i eneolit ističe kontinuitet, donekle su vidljive potencijalne razlike između lokaliteta u stepenu proizvodnje pojedinih poljoprivrednih kultura. Moguće je da dolazi do promene u metodama i intenzitetu zemljoradnje, a vrlo verovatno u vezi sa promenama u stočarstvu, recimo u pogledu potrebe za proizvodnjom stočne hrane ili varijacijama u veličini površina pod usevima ili onim namenjenim za ispašu. Uvid u ove i slične aspekte proizvodnje hrane u eneolitu zahteva znatno veću količinu podataka od one koja je sada na raspolaganju.
AB  - In the central Balkans, the period from the second half of the 5th through the mid-3rd millennium BC is known as the Eneolithic. The earlier part of this period has been described as the transition between the Late Neolithic and Early Eneolithic and the time of transformations-societal, economic and ideological. Prevailing understanding of the archaeological record from this period is that the remarkable shifts in the settlement system reflect disintegration of the Neolithic society. What effect did this have on food economy? This question has not yet been addressed using the direct evidence of food production and consumption from archaeological sites. Although such evidence is scarce, it has in recent years been enlarged through new excavations, including those at the long-lasting site of Bubanj in southern Serbia. This paper combines the archaeobotanical and zooarchaeological datasets from Bubanj and examines the integrated evidence from a broader chronological and geographical perspective using the information from other Eneolithic and, also, Late Neolithic sites in Serbia. A picture of agricultural diversity emerges, perhaps reflecting diachronic changes in the production methods and choices. These may have been driven by the social and ecological factors that led to the cultural transformations during and after the transitional period.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia
EP  - 56
IS  - 36
SP  - 27
DO  - 10.18485/gsad.2020.36.2
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Dragana and Bulatović, Jelena and Bulatović, Aleksandar",
year = "2020",
abstract = "Druga polovina 5. i veći deo 4. milenijuma pre nove ere na centralnom Balkanu označava se kao period prelaza iz kasnog neolita (tj. vinčanske kulture) u rani eneolit, i eneolitski period. Na osnovu značajnih promena u obrascima naseljavanja i veličini naselja, u pogrebnoj praksi i u materijalnoj kulturi, smatra se da je tokom prelaznog perioda došlo do razvoja novih obrazaca u društvenim odnosima i organizaciji, u ekonomiji i proizvodnji i u ideologiji postvinčanskih zajednica, koje su, za razliku od prethodnih velikih, dugotrajnih naselja, počele da osnivaju manje, relativno kratkotrajne naseobine, uglavnom na prethodno nenaseljenim lokacijama. Različiti faktori su predloženi kao pokretači ovih transformacija - društveni sukobi, invazije sa strane, klimatske promene, te pad raspoloživih prirodnih resursa i nedovoljno hrane. Za razmatranje eventualnih klimatskih promena tokom eneolita ne postoje nikakvi podaci, a doskora se veoma malo znalo i o ekonomiji zasnovanoj na biljkama i životinjama u postneolitskom periodu. Najjasnije formulisan zaključak o uzrocima raspada kasnoneolitskog društva, koji nalazi i najviše potpore u arheološkim saznanjima, jeste taj da su vinčanske zajednice dostigle granice održivosti zajedničkog života (u sociološkom smislu), što je dovelo do "fisije" i fragmentacije velikih zajednica na manje grupe. Sličan model kasnoneolitsko-ranoeneolitskih društvenih promena predložen je i za Karpatski basen - "popuštanje" društvene kohezije kao odgovor na moguće društvene tenzije. Pored promena i novih trendova koje nastupaju početkom i tokom eneolita na centralnom Balkanu, primetan je i visok stepen sličnosti/kontinuiteta u pojedinim aspektima života; na primer, pored manjih, razvijaju se i velika, dugotrajna eneolitska naselja, poput onih na lokalitetima Bubanj i Velika Humska Čuka u južnoj Srbiji. Dok su ovi i drugi aspekti eneolitskih zajednica u izvesnoj meri poznati i istraženi, proizvodnja hrane je doskora bila velika nepoznanica. Do sada je pak zooarheološki i arheobotanički istraženo nekoliko eneolitskih lokaliteta, a nova iskopavanja na Bubnju donela su važne podatke o uzgajanju i upotrebi domaćih biljaka i životinja. Iako su podaci i dalje skromni, posebno oni o poljoprivrednim aktivnostima, sada je ipak moguć uvid u pojedine aspekte proizvodnje hrane. U ovom radu smo do sada prikupljene zooarheološke i arheobotaničke podatke sa Bubnja razmotrili u širem geografskom i hronološkom kontekstu tako što smo uporedili saznanja o uzgajanju i upotrebi životinja i biljaka sa do sada analiziranih kasnoneolitskih i eneolitskih nalazišta na teritoriji Srbije. Uporedna analiza pokazala je da su iste vrste domaćih životinja - goveda, ovce/koze i svinje - gajene i u neolitu i u eneolitu. S druge strane, ostaci ovaca i koza i svinja su, spram govečeta, zastupljeniji u uzorcima sa eneolitskih nalazišta. Utisak je, stoga, da je značaj ovaca i koza, kao i svinja, bio veći u eneolitu, što je važna razlika u odnosu na kasni neolit, tokom kog je goveče bilo dominantno. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog opšteg zapažanja; na primer, na nalazištu Vinča - Belo brdo, relativni odnos ekonomski najznačajnih domaćih životinja je manje-više isti tokom oba perioda. Takođe, na kasnoeneolitskom nalazištu Kudoš-Šašinci, većina ostataka pripada domaćem govečetu. Preliminarni zaključak je da generalno ujednačena slika karakteristična za kasni neolit postaje raznovrsnija tokom eneolita i javljaju se jasne regionalne i hronološke razlike u pogledu značaja domaćih životinja. Arheobotanički podaci pokazuju da se spektar gajenih vrsta na nalazištima kasnog neolita i eneolita u Srbiji uveliko preklapa, te da osnovne kulture poznate iz neolita - jednozrna i dvozrna pšenica - ostaju osnov poljoprivredne proizvodnje i tokom eneolita. I ovde se, međutim, kao i kod domaćih životinja, uočavaju moguće razlike između lokaliteta. Recimo, u kasnoeneolitskom sloju Gomolave zabeležena je veća količina ječma, što je za sada jedini slučaj kako za neolit tako i za eneolit, jer se ječam na drugim analiziranim lokalitetima iz ovih perioda javlja samo u tragovima. Podaci sa Bubnja ukazuju na mogući rast u važnosti mahunarki, tačnije sočiva, od ranog ka kasnom eneolitu, te manje značajnu ulogu dvozrne pšenice kroz vreme, ali je broj ostataka izuzetno Mali za čvrste zaključke. Dok relativno nepromenjen izbor gajenih vrsta kroz kasni neolit i eneolit ističe kontinuitet, donekle su vidljive potencijalne razlike između lokaliteta u stepenu proizvodnje pojedinih poljoprivrednih kultura. Moguće je da dolazi do promene u metodama i intenzitetu zemljoradnje, a vrlo verovatno u vezi sa promenama u stočarstvu, recimo u pogledu potrebe za proizvodnjom stočne hrane ili varijacijama u veličini površina pod usevima ili onim namenjenim za ispašu. Uvid u ove i slične aspekte proizvodnje hrane u eneolitu zahteva znatno veću količinu podataka od one koja je sada na raspolaganju., In the central Balkans, the period from the second half of the 5th through the mid-3rd millennium BC is known as the Eneolithic. The earlier part of this period has been described as the transition between the Late Neolithic and Early Eneolithic and the time of transformations-societal, economic and ideological. Prevailing understanding of the archaeological record from this period is that the remarkable shifts in the settlement system reflect disintegration of the Neolithic society. What effect did this have on food economy? This question has not yet been addressed using the direct evidence of food production and consumption from archaeological sites. Although such evidence is scarce, it has in recent years been enlarged through new excavations, including those at the long-lasting site of Bubanj in southern Serbia. This paper combines the archaeobotanical and zooarchaeological datasets from Bubanj and examines the integrated evidence from a broader chronological and geographical perspective using the information from other Eneolithic and, also, Late Neolithic sites in Serbia. A picture of agricultural diversity emerges, perhaps reflecting diachronic changes in the production methods and choices. These may have been driven by the social and ecological factors that led to the cultural transformations during and after the transitional period.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia",
pages = "56-27",
number = "36",
doi = "10.18485/gsad.2020.36.2"
}
Filipović, D., Bulatović, J.,& Bulatović, A.. (2020). Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(36), 27-56.
https://doi.org/10.18485/gsad.2020.36.2
Filipović D, Bulatović J, Bulatović A. Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2020;(36):27-56.
doi:10.18485/gsad.2020.36.2 .
Filipović, Dragana, Bulatović, Jelena, Bulatović, Aleksandar, "Food economy during and after the neolithiceneolithic transition in the central Balkans: Contextualising crops and domestic animals from Eneolithic Bubanj, southern Serbia" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 36 (2020):27-56,
https://doi.org/10.18485/gsad.2020.36.2 . .
1