@article{
author = "Powell, Wayne and Powell, Wayne and Mladenović, Ognjen and Cruse, Steffanie and Bankoff, Arthur H. and Mathur, Ryan",
year = "2020",
abstract = "Obnovom arheoloških iskopavanja antičkog kastela Timakum Minus 2019. godine stvorile su se nove mogućnosti za tumačenja njegovih građevina koje su istraživane pre više decenija. Među ostacima građevina oko antičkog kastela Timacum Minus-a posebnu pažnju privlači delimično istražen "objekat sa hipokaustom", naročito u pogledu njegovih konstruktivnih karakteristika. Pored inače čestih antičkih konstrukcija hipokausta i zidnog grejanja, među ostacima ove građevine uočena je i posebna vrsta građevinskih elemenata - keramičke cevi za svodove. Velika količina otkrivenih cevi ukazala je na to da je ova građevina zaista imala svodove izrađene od njih. Iako je pojava cevi za svodove prilikom istraživanja antičkih lokaliteta na tlu jugoistočne Evrope registrovana, ona nije dovoljno dokumentovana, kao što ni sama funkcija cevi često nije prepoznata. Jedan od razloga za to jeste nedovoljna upućenost istraživača u specifične karakteristike cevi za svodove i njihovu funkciju, usled čega se one mešaju sa vodovodnim cevima, tubulusima ili kalemovima vezanim za zidno grejanje - budući da svaki od tih elemenata pripada keramičkim proizvodima koji su namenjeni građevinarstvu. U radu su razmatrane karakteristike cevi za svodove na Timakum Minusu, kao i kontekst u kome su pronađene unutar "objekta sa hipokaustom". Na osnovu nalaza pečata kohorte Aurelije II Daradanorum određeno je da "objekat sa hipokaustom" i konstrukcija svodova od keramičkih cevi potiču iz III veka - u kome je i inače pojava tih svodova širom Rimskog carstva bila česta. Prilikom sistematizacije vrsta keramičkih cevi na Timakum Minusu posebno je izdvojena ona koje je bilo najviše u "objektu sa hipokaustom". U sklopu nje je prepoznat i sasvim specifičan centralni element koji je omogućavao da se dva niza cevi na istom pravcu, ali iz suprotnih smerova, međusobno spoje. Taj element je definisao oblik svoda kojim su bile pokrivene prostorije čiju je rekonstrukciju osnove bilo moguće izvršiti. Arhitektonske analize "objekta sa hipokaustom", kao i karakteristike uočene na samim cevima ukazale su na to da su prostorije bile pokrivene poluobličastim svodom, izgrađenim od lučnih vertikalnih nizova cevi koje su u temenu bile ,,zaključane" centralnim elementom. Rekonstrukcija izgleda cevi i načina njihovog ređanja uklapa se u hronologiju izvođenja objekta i svoda tokom III veka. Daljim statičkim analizama došlo se do još nekoliko saznanja. Pokazalo se da je preko svoda morao biti nanesen određen sloj malterne mase da bi debljina svoda dosegla optimalnu vrednost u opsegu 20-30 cm. Na osnovu proporcija objekta koje su određene u njegovoj osnovi ispitana je visina objekta, gde je grupa slučajeva takođe definisana proporcionalno. Prema našim analizama, zidovi prostorija "objekta sa hipokaustom" u kojima su cevi registrovane mogli su dosezati visinu do 3,08 m, dok je visina prostorija u temenu svoda mogla biti 6,16 m. Ovim istraživanjem pokušali smo da ukažemo na veliki značaj pojedinačnih arhitektonsko-građevinskih elemenata, a među njima i keramičkih cevi za svodove, kojima se često ne pridaje dovoljna pažnja. Nalazi keramičkih cevi za svodove u Timakum Minusu, uz izvršene arhitektonske analize, upotpunjuju sliku otkrivenog "objekta sa hipokaustom" iz više aspekata. Posebno je značajno definisanje njegove visine, koje je veoma teško za antičke građevine profane arhitekture na našem tlu budući da su najčešće sačuvane u prizemnoj ili temeljnoj zoni. Značaj nalaza keramičkih cevi za svodove u Timakum Minusu veliki je stoga što je on omogućio kako konkretno definisanje konteksta njihovog nalaza tako i rekonstrukciju oblika određenih delova građevine pomoću tog elementa, što do sada nije istraživano prilikom analiza antičke arhitekture na tlu jugoistočne Evrope., The important role of the Balkans in the origin and development of metallurgy is well established with respect to copper. In addition, Aleksandar Durman, in his 1997 paper "Tin in South-eastern Europe?", essentially initiated studies into the role of the Balkans in Europe's Bronze Age tin economy. He identified six geologically favourable sites for tin mineralisation and associated fluvial placer deposits in the former Yugoslavian republics, and suggested that these may have added to the tin supply of the region. The viability of two of these sites has been confirmed (Mt Cer and Bukulja, Serbia) but the exploitation potential for the other locations has remained untested. River gravels from these four sites (Motajica and Prosara in Bosnia and Herzegovina; Bujanovac in Serbia; Ogražden in North Macedonia) were obtained by stream sluicing and panning. The sites of Prosara and Bujanovac were found to be barren with respect to cassiterite (SnO 2). Streams flowing from Motajica and Ogražden were both found to contain cassiterite, but in amounts several orders of magnitude less than at Mt Cer and Bukulja. Although it is possible that minor tin recovery occurred at Motajica and Ogražden, it is unlikely that they could have contributed meaningfully to regional tin trade. This is supported by the fact that the isotopic signature (d 124 Sn) of cassiterite from Motajica is highly enriched in light isotopes of tin compared to that associated with Late Bronze Age artefacts of the region.",
publisher = "Arheološki institut, Beograd",
journal = "Starinar",
title = "Još jednom o "Kalaju u jugoistočnoj Evropi?", Revisiting "Tin in South-eastern Europe?"",
pages = "94-85",
number = "70",
doi = "10.2298/STA2070085P"
}
