Zotović, Radmila

Link to this page

Authority KeyName Variants
93d0c67e-0e9c-4664-917c-14887b82deb7
  • Zotović, Radmila (16)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine

Zotović, Radmila

(Narodni muzej, Beograd, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2011
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/138
AB  - U dvorištu biblioteke 'Ljubiša R. Đenić' u Čajetini nalaze se dva rimska kamena spomenika, od kojih je jedan votivna ara a drugi deo nadgrobnog spomenika. Votivna ara je jako isprana delovanjem atmosferalija tako da je nemoguće čak pretpostaviti kom božanstvu je posvećena. Od nadgrobnog spomenika je očuvan zabat sa delom okvira natpisnog ili reljefnog polja ispod njega. Interesantna je pojava de ko - rativnih elemenata spirale na levoj bočnoj strani zabata, kimationa na ramu natpisnog ili reljefnog polja, kao i rozeta sa girlandama formiranim od biljnih čašica na samom zabatu. Poreklo oba spomenika je nepoznato, ali se može pretpostaviti da nadgrobni spomenik potiče iz klesarske radionice u današnjem selu Kremna, a da je votivni spomenik prenet iz nekog od obližnjih sela zlatiborskog kraja, moguće Mačkata, Bioske ili Mokre Gore. Oba spomenika je jedino moguće datovati u širi hronološki raspon od druge polovine II veka do kraja III veka.
AB  - Two stone Roman monuments are housed in the courtyard of the library 'Ljubiša R. Djenić' in Čajetina. One is the altar and the other is fragment of the funerary monument. There are no information when and where from they had been brought here but it could be assumed that they were brought from some place in the Zlatibor area, most probably from the village Kremna. The funerary monument is of the stela type and only carved tympanum with part of the border surrounding relief or inscription panel underneath is preserved. This monument reveals the characteristic of the so-called variability in tectonics and morphology between stela and cippus, in expanding lateral side of the stela that was used for relief representation of spiral and transferring the motif of garlands consisting of stylized floral calyces from the cippus to the tympanum of the stela from Čajetina. The Roman votive monument belongs from morphological point of view to the common type of altars from this area that is simply molded at the top and the bottom between the body of the monument and postament and capital and that there is common ornament of acroteria in the corners on the front and lateral sides on the capital and probably the motif of bucranium was on the front side. The village Kremna is assumed as the most probable place whence the funerary monument in Čajetina had been brought. Even the ornamental style on the tympanum of monument from Čajetina could speak in favor of the assumption that this monument really comes from the stonecutting workshop in Kremna. The stonecutting workshop in Kremna revealed in stylistic traits on many funerary monuments the mixture of Roman sepulchral art and the autochthonous elements and that is conspicuous also on the fragment of tombstone from Čajetina. It could not be assumed where the votive monument in Čajetina was brought from except that it was some of the neighboring villages of the Zlatibor region, possibly Mačkat, Bioska or Mokra Gora. It is possible to date both monuments only extensively in the period from the second half of the 2nd to the end of the 3rd century.
PB  - Narodni muzej, Beograd
T2  - Zbornik Narodnog muzeja - serija: Arheologija
T1  - Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine
T1  - Two stone roman monuments from Čajetina
EP  - 216
IS  - 20-1
SP  - 209
UR  - conv_198
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2011",
abstract = "U dvorištu biblioteke 'Ljubiša R. Đenić' u Čajetini nalaze se dva rimska kamena spomenika, od kojih je jedan votivna ara a drugi deo nadgrobnog spomenika. Votivna ara je jako isprana delovanjem atmosferalija tako da je nemoguće čak pretpostaviti kom božanstvu je posvećena. Od nadgrobnog spomenika je očuvan zabat sa delom okvira natpisnog ili reljefnog polja ispod njega. Interesantna je pojava de ko - rativnih elemenata spirale na levoj bočnoj strani zabata, kimationa na ramu natpisnog ili reljefnog polja, kao i rozeta sa girlandama formiranim od biljnih čašica na samom zabatu. Poreklo oba spomenika je nepoznato, ali se može pretpostaviti da nadgrobni spomenik potiče iz klesarske radionice u današnjem selu Kremna, a da je votivni spomenik prenet iz nekog od obližnjih sela zlatiborskog kraja, moguće Mačkata, Bioske ili Mokre Gore. Oba spomenika je jedino moguće datovati u širi hronološki raspon od druge polovine II veka do kraja III veka., Two stone Roman monuments are housed in the courtyard of the library 'Ljubiša R. Djenić' in Čajetina. One is the altar and the other is fragment of the funerary monument. There are no information when and where from they had been brought here but it could be assumed that they were brought from some place in the Zlatibor area, most probably from the village Kremna. The funerary monument is of the stela type and only carved tympanum with part of the border surrounding relief or inscription panel underneath is preserved. This monument reveals the characteristic of the so-called variability in tectonics and morphology between stela and cippus, in expanding lateral side of the stela that was used for relief representation of spiral and transferring the motif of garlands consisting of stylized floral calyces from the cippus to the tympanum of the stela from Čajetina. The Roman votive monument belongs from morphological point of view to the common type of altars from this area that is simply molded at the top and the bottom between the body of the monument and postament and capital and that there is common ornament of acroteria in the corners on the front and lateral sides on the capital and probably the motif of bucranium was on the front side. The village Kremna is assumed as the most probable place whence the funerary monument in Čajetina had been brought. Even the ornamental style on the tympanum of monument from Čajetina could speak in favor of the assumption that this monument really comes from the stonecutting workshop in Kremna. The stonecutting workshop in Kremna revealed in stylistic traits on many funerary monuments the mixture of Roman sepulchral art and the autochthonous elements and that is conspicuous also on the fragment of tombstone from Čajetina. It could not be assumed where the votive monument in Čajetina was brought from except that it was some of the neighboring villages of the Zlatibor region, possibly Mačkat, Bioska or Mokra Gora. It is possible to date both monuments only extensively in the period from the second half of the 2nd to the end of the 3rd century.",
publisher = "Narodni muzej, Beograd",
journal = "Zbornik Narodnog muzeja - serija: Arheologija",
title = "Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine, Two stone roman monuments from Čajetina",
pages = "216-209",
number = "20-1",
url = "conv_198"
}
Zotović, R.. (2011). Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine. in Zbornik Narodnog muzeja - serija: Arheologija
Narodni muzej, Beograd.(20-1), 209-216.
conv_198
Zotović R. Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine. in Zbornik Narodnog muzeja - serija: Arheologija. 2011;(20-1):209-216.
conv_198 .
Zotović, Radmila, "Dva rimska kamena spomenika iz Čajetine" in Zbornik Narodnog muzeja - serija: Arheologija, no. 20-1 (2011):209-216,
conv_198 .

Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2008)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2008
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/98
AB  - Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije (oblasti oko današnjih Skelana, Rogatice, Foče, Ustikoline, Užica, Požege, Nove Varoši, Prijepolja i Pljevalja) (el. 1) mogu se podeliti u dve osnovne grupe: na grupu figuralnih i grupu geometrijskih simbola. U okviru grupe figuralnih simbola mogu se razlikovati simboli u vidu životinja (zec, delfin, bik, ptica), u vidu različitih predmeta (jaje, ključ, ascija, kalup za cipele, volumen, pehar, vreteno, tronožni stočić, hleb) i kao floralni simboli (bršljanov list, vinova loza, cvet, jabuka, grozd). Kao geometrijski simboli javljaju se krug, kvadrat, polukrug, meandar, trougao, kret, cikcak i valovita crta i kret. Određeni predmeti, kao ključ, kalup za cipele, volumen i vreteno, stoje u vezi sa rimskom sepulkralnom ikonografijom, prema kojoj su oslikavali društveni status, npr. gospodarica kuće (el. 2), odnosno profesiju kojom se pokojnik za života bavio. Najveći broj figuralnih simbola vezan je za obred posmrtne gozbe, tj. daće, kao npr. pehar (el. 3-4), sto sa tri noge (el. 5, 6 desno, 7) i hleb. Pehar, u sceni sa poprsjem uvek predstavljen u rukama pokojnika, nagoveštava idejni smisao obreda daće, dok hleb odaje smisao i odnos života i smrti. Tronožni stočić oslikava ideju heroizacije pokojnika, ili, pak, kao na kocki iz Seče Reke, predstavlja simbol boga Apolona. Bršljanov list (el. 8) i vinova loza simboli su boga Dionisa i najčešće se javljaju kao dekorativno-simbolički elementi po ivici reljefnog ili natpisnog polja nadgrobnih spomenika, dok su jaje i jabuka simboli besmrtnosti i onostranog. Predstave životinja na nadgrobnim spomenicima mogu se tumačiti na različite načine. Ptica, najverovatnije golub, oslikava samu dušu, dok su fantastične životinje, grifoni i krilati konji, imali simboličnu funkciju vodiča duša. Predstava orača sa plugom u koji su upregnuti volovi na fragmentovanom kvadru iz Kolovrata najverovatnije je simboličko-dekorativni reljef na delu grobnice tipa area maceria cinta i stoji u vezi sa verovanjem da čovek marljivim vršenjem svoje dužnosti za života zaslužuje dobro i prijatno mesto na onome svetu. Zec i vepar (el. 6, levo) su sastavni deo žanr-scena preuzetih iz rimske sepulkralne umetnosti, koje su na dekorativno-simbolički način oslikavale jedno od uživanja na drugome svetu, dok je delfin mogao biti shvaćen kao psihopomp ili pak kao simbol boga Apolona. Najrasprostranjeniji simbol jeste rozeta. Ona se na nadgrobnim spomenicima istočne rimske Dalmacije javlja kao najraniji od svih simbola. Nalazi se na seriji prvih spomenika iz Komina i Pljevalja i na jednom spomeniku iz Kremana iz II i početka III v. Geometrijski simboli se javljaju u mnogo manjem broju. Neki od njih, kao meandar (el. 9) i pravougaonik, prisutni su sporadično, i oslikavaju simbole zemlje, neba i svekolikog univerzuma. Spirala (el. 10) na nadgrobnim spomenicima odražava sklonost domorodačkog stanovništva da svodi vegetabilne ornamente na geometrijske, čime ona tako postaje dekorativno-simbolički elemenat na nadgrobnim spomenicima kojim se po ivicama reljefnih i natpisnih polja zamenjuju vitice bršljana ili vinove loze. Među izuzetno zanimljive spadaju geometrijski simboli na levoj bočnoj strani nadgrobne kocke iz Seče Reke (el. 7). Predstava izdignutog tronožnog stočića odražava izdizanje duha, dok su dva kruga ispod njega simboli sunca i savršenstva. Šest polukrugova ispod njega predstavljaju tri prelomljena žrtvena hleba, sudeći prema sličnim predstavama obrednog hleba na nadgrobnim spomenicima iz Vranjana, Kremana i Skelana. Prelomljeni hlebovi, predstavljeni u tri reda, izražavaju viši nivo neba i tri čina stvaranja koji odgovaraju duhu, duši i telu. Urezi u vidu cikcak i valovite crte na tronožnom stočiću mogu oslikavati idejni smisao vode, a preko nje Nebeski okean kojim duša putuje do konačnog odredišta. U svakom slučaju, simboličke predstave na kocki iz Seče Reke stoje u vezi sa religioznim shvatanjem zagrobnog života povezanog sa verovanjem u boga Apolona, što potvrđuju i analogne predstave na nadgrobnim spomenicima iz Krnjeuše i Golubića. U širem smislu, ovaj spomenik je, uz simbolične predstave na ostalim nadgrobnim spomenicima, potvrda da je stanovništvo istočnog dela rimske provincije Dalmacije prihvatilo religiozno verovanje u zagrobni život preko kultne simbioze Dionis - Apolon. Usamljeni simbol hrišćanstva, ukoliko nije u pitanju znatno kasniji dodatak prilikom sekundarne upotrebe, nalazimo na steli iz Kolovrata, iz IV v., na kojoj je urezan krst. Praćenje simbola na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije moguće je u punom rasponu, tj. od prihvatanja rimskih nadgrobnih spomenika u ovim krajevima u II v., pa sve do IV v. do kada i ostaju u upotrebi.
AB  - The symbols on grave monuments are divided into two groups: 1. figural, that include animals (hare, dolphin, bull, bird), various objects (egg key, ascia, shoe-tree, scroll, goblet, spindle, three-legged table, bread) and flora (ivy leaf, vine, flower, apple, grapes); 2. geometric (circle, square, semicircle, meander, triangle, cross, zig-zag and wavy lines). A frequent figural symbol is a rosette. Certain objects represent social status (key, shoe-tree, scroll, spindle) while the majority of figural symbols are related to the ceremonial funeral feast (goblet, three-legged table, bread). The inhabitants of the eastern part of the Roman Province of Dalmatia accepted the religious belief in life after death through the symbiosis Dionysos-Apollo. The grave monuments belong to the period of2nd-4th century.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije
T1  - Symbols on grave monuments in the eastern part of the Roman province of Dalmatia
EP  - 444
IS  - 24
SP  - 431
UR  - conv_246
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2008",
abstract = "Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije (oblasti oko današnjih Skelana, Rogatice, Foče, Ustikoline, Užica, Požege, Nove Varoši, Prijepolja i Pljevalja) (el. 1) mogu se podeliti u dve osnovne grupe: na grupu figuralnih i grupu geometrijskih simbola. U okviru grupe figuralnih simbola mogu se razlikovati simboli u vidu životinja (zec, delfin, bik, ptica), u vidu različitih predmeta (jaje, ključ, ascija, kalup za cipele, volumen, pehar, vreteno, tronožni stočić, hleb) i kao floralni simboli (bršljanov list, vinova loza, cvet, jabuka, grozd). Kao geometrijski simboli javljaju se krug, kvadrat, polukrug, meandar, trougao, kret, cikcak i valovita crta i kret. Određeni predmeti, kao ključ, kalup za cipele, volumen i vreteno, stoje u vezi sa rimskom sepulkralnom ikonografijom, prema kojoj su oslikavali društveni status, npr. gospodarica kuće (el. 2), odnosno profesiju kojom se pokojnik za života bavio. Najveći broj figuralnih simbola vezan je za obred posmrtne gozbe, tj. daće, kao npr. pehar (el. 3-4), sto sa tri noge (el. 5, 6 desno, 7) i hleb. Pehar, u sceni sa poprsjem uvek predstavljen u rukama pokojnika, nagoveštava idejni smisao obreda daće, dok hleb odaje smisao i odnos života i smrti. Tronožni stočić oslikava ideju heroizacije pokojnika, ili, pak, kao na kocki iz Seče Reke, predstavlja simbol boga Apolona. Bršljanov list (el. 8) i vinova loza simboli su boga Dionisa i najčešće se javljaju kao dekorativno-simbolički elementi po ivici reljefnog ili natpisnog polja nadgrobnih spomenika, dok su jaje i jabuka simboli besmrtnosti i onostranog. Predstave životinja na nadgrobnim spomenicima mogu se tumačiti na različite načine. Ptica, najverovatnije golub, oslikava samu dušu, dok su fantastične životinje, grifoni i krilati konji, imali simboličnu funkciju vodiča duša. Predstava orača sa plugom u koji su upregnuti volovi na fragmentovanom kvadru iz Kolovrata najverovatnije je simboličko-dekorativni reljef na delu grobnice tipa area maceria cinta i stoji u vezi sa verovanjem da čovek marljivim vršenjem svoje dužnosti za života zaslužuje dobro i prijatno mesto na onome svetu. Zec i vepar (el. 6, levo) su sastavni deo žanr-scena preuzetih iz rimske sepulkralne umetnosti, koje su na dekorativno-simbolički način oslikavale jedno od uživanja na drugome svetu, dok je delfin mogao biti shvaćen kao psihopomp ili pak kao simbol boga Apolona. Najrasprostranjeniji simbol jeste rozeta. Ona se na nadgrobnim spomenicima istočne rimske Dalmacije javlja kao najraniji od svih simbola. Nalazi se na seriji prvih spomenika iz Komina i Pljevalja i na jednom spomeniku iz Kremana iz II i početka III v. Geometrijski simboli se javljaju u mnogo manjem broju. Neki od njih, kao meandar (el. 9) i pravougaonik, prisutni su sporadično, i oslikavaju simbole zemlje, neba i svekolikog univerzuma. Spirala (el. 10) na nadgrobnim spomenicima odražava sklonost domorodačkog stanovništva da svodi vegetabilne ornamente na geometrijske, čime ona tako postaje dekorativno-simbolički elemenat na nadgrobnim spomenicima kojim se po ivicama reljefnih i natpisnih polja zamenjuju vitice bršljana ili vinove loze. Među izuzetno zanimljive spadaju geometrijski simboli na levoj bočnoj strani nadgrobne kocke iz Seče Reke (el. 7). Predstava izdignutog tronožnog stočića odražava izdizanje duha, dok su dva kruga ispod njega simboli sunca i savršenstva. Šest polukrugova ispod njega predstavljaju tri prelomljena žrtvena hleba, sudeći prema sličnim predstavama obrednog hleba na nadgrobnim spomenicima iz Vranjana, Kremana i Skelana. Prelomljeni hlebovi, predstavljeni u tri reda, izražavaju viši nivo neba i tri čina stvaranja koji odgovaraju duhu, duši i telu. Urezi u vidu cikcak i valovite crte na tronožnom stočiću mogu oslikavati idejni smisao vode, a preko nje Nebeski okean kojim duša putuje do konačnog odredišta. U svakom slučaju, simboličke predstave na kocki iz Seče Reke stoje u vezi sa religioznim shvatanjem zagrobnog života povezanog sa verovanjem u boga Apolona, što potvrđuju i analogne predstave na nadgrobnim spomenicima iz Krnjeuše i Golubića. U širem smislu, ovaj spomenik je, uz simbolične predstave na ostalim nadgrobnim spomenicima, potvrda da je stanovništvo istočnog dela rimske provincije Dalmacije prihvatilo religiozno verovanje u zagrobni život preko kultne simbioze Dionis - Apolon. Usamljeni simbol hrišćanstva, ukoliko nije u pitanju znatno kasniji dodatak prilikom sekundarne upotrebe, nalazimo na steli iz Kolovrata, iz IV v., na kojoj je urezan krst. Praćenje simbola na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije moguće je u punom rasponu, tj. od prihvatanja rimskih nadgrobnih spomenika u ovim krajevima u II v., pa sve do IV v. do kada i ostaju u upotrebi., The symbols on grave monuments are divided into two groups: 1. figural, that include animals (hare, dolphin, bull, bird), various objects (egg key, ascia, shoe-tree, scroll, goblet, spindle, three-legged table, bread) and flora (ivy leaf, vine, flower, apple, grapes); 2. geometric (circle, square, semicircle, meander, triangle, cross, zig-zag and wavy lines). A frequent figural symbol is a rosette. Certain objects represent social status (key, shoe-tree, scroll, spindle) while the majority of figural symbols are related to the ceremonial funeral feast (goblet, three-legged table, bread). The inhabitants of the eastern part of the Roman Province of Dalmatia accepted the religious belief in life after death through the symbiosis Dionysos-Apollo. The grave monuments belong to the period of2nd-4th century.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije, Symbols on grave monuments in the eastern part of the Roman province of Dalmatia",
pages = "444-431",
number = "24",
url = "conv_246"
}
Zotović, R.. (2008). Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(24), 431-444.
conv_246
Zotović R. Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2008;(24):431-444.
conv_246 .
Zotović, Radmila, "Simboli na nadgrobnim spomenicima istočnog dela rimske provincije Dalmacije" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 24 (2008):431-444,
conv_246 .

Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2007)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2007
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/94
AB  - U pokušaju analize smrtnosti na području grada Singidunuma tokom rimske vladavine, a na osnovu nadgrobnih spomenika, uzeti su u obzir sledeći elementi: društvene grupe (civilni i vojni stalež), uzrast (deca adolescenti, odrasle osobe) i pol. Analiza pokazuje da je najveća smrtnost bila u okviru porodica vojnika nižih vojnih činova, naročito među decom. Može se pretpostaviti da su razlozi relativno veće smrtnosti loši uslovi života kako pojedinačno i porodično, skladno nižem društvenom položaju, tako i generalno, vezano za loše gradsko-komunalne prilike. Analizom nadgrobnih spomenika obuhvaćeno je 39 preminulih osoba.
AB  - The funeral monuments found so far on the territory of Roman Singidunum mention 39 deceased persons. Most came from the families of low-ranking military personnel (strator consularis, strator legati, beneficiarius consularis, beneficiarius tribuni, beneficiarius praefecti, aquilifer imaginifer, signifer, miles), while those in civilian service are mostly identified as decurio. The men and the women mostly died between the ages of 16 to 50. Child mortality seems to have been high (11 children aged from 1 to 6). The situation was probably due to the poor living conditions of the individuals and their families who mostly belonged, as the monuments show, to the lower strata of society, as well as to the generally poor living conditions in Roman Singidunum.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala
T1  - The mortality rate in the Singidunum area in the roman period: An attempt of analysis based on epigraphic material
EP  - 362
IS  - 23
SP  - 355
UR  - conv_238
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2007",
abstract = "U pokušaju analize smrtnosti na području grada Singidunuma tokom rimske vladavine, a na osnovu nadgrobnih spomenika, uzeti su u obzir sledeći elementi: društvene grupe (civilni i vojni stalež), uzrast (deca adolescenti, odrasle osobe) i pol. Analiza pokazuje da je najveća smrtnost bila u okviru porodica vojnika nižih vojnih činova, naročito među decom. Može se pretpostaviti da su razlozi relativno veće smrtnosti loši uslovi života kako pojedinačno i porodično, skladno nižem društvenom položaju, tako i generalno, vezano za loše gradsko-komunalne prilike. Analizom nadgrobnih spomenika obuhvaćeno je 39 preminulih osoba., The funeral monuments found so far on the territory of Roman Singidunum mention 39 deceased persons. Most came from the families of low-ranking military personnel (strator consularis, strator legati, beneficiarius consularis, beneficiarius tribuni, beneficiarius praefecti, aquilifer imaginifer, signifer, miles), while those in civilian service are mostly identified as decurio. The men and the women mostly died between the ages of 16 to 50. Child mortality seems to have been high (11 children aged from 1 to 6). The situation was probably due to the poor living conditions of the individuals and their families who mostly belonged, as the monuments show, to the lower strata of society, as well as to the generally poor living conditions in Roman Singidunum.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala, The mortality rate in the Singidunum area in the roman period: An attempt of analysis based on epigraphic material",
pages = "362-355",
number = "23",
url = "conv_238"
}
Zotović, R.. (2007). Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(23), 355-362.
conv_238
Zotović R. Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2007;(23):355-362.
conv_238 .
Zotović, Radmila, "Smrtnost na području Singidunuma u rimskom periodu - pokušaj analize na osnovu epigrafskog materijala" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 23 (2007):355-362,
conv_238 .

Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2007)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2007
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/96
AB  - Iako rimske vojne funkcije aquilifer, decurio cohortis i eques nisu bile istog vojnog ranga, njihovi nosioci uživali su veliki ugled, a dobijali su i mogućnost daljeg društvenog napredovanja. Nosioci funkcije orlonoše (aquilifer), potvrđeni nalazima iz Beograda, Kostolca i Požarevca, uživali su zbog značajne uloge u religijskom životu legije veliki ugled u vojsci. Nosioci funkcije dekurion kohorte (decurio cohortis), potvrđeni u Ravni kod Knjaževca, Gradini na Jelici kod Čačka, u Belegišu i Donjim Petrovcima dobijanjem funkcije istovremeno su sticali i rimsko pravo građanstva. Vitezovi (eques) su imali značajnu ulogu kako u vojnom, tako i u civilnom životu; potvrđeni su u Beogradu, Kolovratu, Kostolcu, Ritu, Ravni, Smederevu Raciarii, Koželju, Sremskoj Mitrovici, Iloku (?), Beloj Crkvi i Petrovaradinu.
AB  - Three functions in the Roman military as archaeologically evidenced in Serbia are discussed; aquilifer, decurio cohortis and eques. Although these titles did not imply the same level in the military hierarchy, they all gave their bearer a certain social standing and offered possibilities of social advancement. Evidence of the bearers of these functions have been discovered in the following locations in Serbia: Beograd (aquilifer - 1,eques - 1) Kolovrat (eques - 1), Kostolac near Požarevac (aquilifer - 1,eques - 3), Rit near Požarevac (eques - 1), Požarevac (aquilifer - 1), Ravna near Knjaževac (decurio cohortis - 4, eques - 3), Smederevo (eques - 1) Raciaria (eques 1), Koželj (eques - 1), Sremska Mitrovica (eques - 2), Ilok (?)(eques - 1) Bela Crkva (eques - 1), Petrovaradin (eques - 1), Gradina on Mt. Jelicanear Čačak (decurio cohortis - 1), Belegiš (decurio cohortis - 1) and Donji Petrovci (decurio cohortis - 1). Particularly respected were the functions ofaquilifer and eques. It seems that the first could only be borne by veterans, and had great importance in the religious life of the military units. The second not only received great respect, but also had great influence in civilian life. The function decurio cohortis, although signifying a low military level, guaranteed Roman citizenship to those who did not have it prior to receiving the title.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije
T1  - Contribution to the study of military functions of aquilifer, decurio cohortis and eques: Evidence from Serbia
EP  - 86
IS  - 23
SP  - 79
UR  - conv_233
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2007",
abstract = "Iako rimske vojne funkcije aquilifer, decurio cohortis i eques nisu bile istog vojnog ranga, njihovi nosioci uživali su veliki ugled, a dobijali su i mogućnost daljeg društvenog napredovanja. Nosioci funkcije orlonoše (aquilifer), potvrđeni nalazima iz Beograda, Kostolca i Požarevca, uživali su zbog značajne uloge u religijskom životu legije veliki ugled u vojsci. Nosioci funkcije dekurion kohorte (decurio cohortis), potvrđeni u Ravni kod Knjaževca, Gradini na Jelici kod Čačka, u Belegišu i Donjim Petrovcima dobijanjem funkcije istovremeno su sticali i rimsko pravo građanstva. Vitezovi (eques) su imali značajnu ulogu kako u vojnom, tako i u civilnom životu; potvrđeni su u Beogradu, Kolovratu, Kostolcu, Ritu, Ravni, Smederevu Raciarii, Koželju, Sremskoj Mitrovici, Iloku (?), Beloj Crkvi i Petrovaradinu., Three functions in the Roman military as archaeologically evidenced in Serbia are discussed; aquilifer, decurio cohortis and eques. Although these titles did not imply the same level in the military hierarchy, they all gave their bearer a certain social standing and offered possibilities of social advancement. Evidence of the bearers of these functions have been discovered in the following locations in Serbia: Beograd (aquilifer - 1,eques - 1) Kolovrat (eques - 1), Kostolac near Požarevac (aquilifer - 1,eques - 3), Rit near Požarevac (eques - 1), Požarevac (aquilifer - 1), Ravna near Knjaževac (decurio cohortis - 4, eques - 3), Smederevo (eques - 1) Raciaria (eques 1), Koželj (eques - 1), Sremska Mitrovica (eques - 2), Ilok (?)(eques - 1) Bela Crkva (eques - 1), Petrovaradin (eques - 1), Gradina on Mt. Jelicanear Čačak (decurio cohortis - 1), Belegiš (decurio cohortis - 1) and Donji Petrovci (decurio cohortis - 1). Particularly respected were the functions ofaquilifer and eques. It seems that the first could only be borne by veterans, and had great importance in the religious life of the military units. The second not only received great respect, but also had great influence in civilian life. The function decurio cohortis, although signifying a low military level, guaranteed Roman citizenship to those who did not have it prior to receiving the title.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije, Contribution to the study of military functions of aquilifer, decurio cohortis and eques: Evidence from Serbia",
pages = "86-79",
number = "23",
url = "conv_233"
}
Zotović, R.. (2007). Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(23), 79-86.
conv_233
Zotović R. Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2007;(23):79-86.
conv_233 .
Zotović, Radmila, "Prilog proučavanju vojnih funkcija aquilifer, decurio cohortis i eques na teritoriji Srbije" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 23 (2007):79-86,
conv_233 .

Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2006)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2006
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/80
AB  - Epigrafski spomenici sa područja antičkog Singidunuma beleže nosioce određenih društvenih funkcija, odnosno, pripadnike određenih socijalnih slojeva. Votivni spomenici, iako retki, pokazuju poštovanje Jupitera, u najvećem broju samostalno, a zatim i u kultnoj zajednici sa Genijem kastruma legije IV Flavije, sa Tera Mater, Liberom i njegovim ženskim paredrom Liberom. Među nosiocima vojnih funkcija mogu se uočiti doseljenici sa istoka dok znatan deo nosilaca društvenih funkcija čini romanizovano domorodačko stanovništvo. Neizvesno je da li se radi o lokalnom indigenom stanovništvu ili onom doseljenom sa drugih ishodišnih područja. Period Trajana može se označiti kao prelazni period od rimsko-domorodačkih do rimskih oblika uprave.
AB  - The epigraphic sources from Roman Singidunum enumerate about 51 social functions, i.e. the members of certain social categories. Military functionaries are almost three times more numerous than civilian. The votive monuments, although rare, most often indicate worship of Jupiter independently or with the Genius of the castrum of the legio IV Flavius, and with Tera Mater, Liber and with his female companion Libera. Among military functionaries it is possible to identify people who came from the East. The two-part onomastic formulae, such as Aurelius Maximus, as well as the three-part form of the same type, to which is added a cognomen, suggest a romanized domestic population, but it is not quite clear if this is the native population or a population which came from the some other area. Certain of the civilian functions (vico magisterand princeps, one dated in the end of 1st century and the another at the end of the 2nd century), bear witness to the process of romanisation, which on this territory, as well as in other areas of the Roman Empire, followed a certain chronological "mechanism". This chronological "mechanism" suggests that the period of Trajan was transitional, from Roman and native to purely Roman forms of administration.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika
T1  - A view on the question of the social structure of the population of Roman Singidunum according to epigraphic monuments
EP  - 293
IS  - 22
SP  - 281
UR  - conv_231
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2006",
abstract = "Epigrafski spomenici sa područja antičkog Singidunuma beleže nosioce određenih društvenih funkcija, odnosno, pripadnike određenih socijalnih slojeva. Votivni spomenici, iako retki, pokazuju poštovanje Jupitera, u najvećem broju samostalno, a zatim i u kultnoj zajednici sa Genijem kastruma legije IV Flavije, sa Tera Mater, Liberom i njegovim ženskim paredrom Liberom. Među nosiocima vojnih funkcija mogu se uočiti doseljenici sa istoka dok znatan deo nosilaca društvenih funkcija čini romanizovano domorodačko stanovništvo. Neizvesno je da li se radi o lokalnom indigenom stanovništvu ili onom doseljenom sa drugih ishodišnih područja. Period Trajana može se označiti kao prelazni period od rimsko-domorodačkih do rimskih oblika uprave., The epigraphic sources from Roman Singidunum enumerate about 51 social functions, i.e. the members of certain social categories. Military functionaries are almost three times more numerous than civilian. The votive monuments, although rare, most often indicate worship of Jupiter independently or with the Genius of the castrum of the legio IV Flavius, and with Tera Mater, Liber and with his female companion Libera. Among military functionaries it is possible to identify people who came from the East. The two-part onomastic formulae, such as Aurelius Maximus, as well as the three-part form of the same type, to which is added a cognomen, suggest a romanized domestic population, but it is not quite clear if this is the native population or a population which came from the some other area. Certain of the civilian functions (vico magisterand princeps, one dated in the end of 1st century and the another at the end of the 2nd century), bear witness to the process of romanisation, which on this territory, as well as in other areas of the Roman Empire, followed a certain chronological "mechanism". This chronological "mechanism" suggests that the period of Trajan was transitional, from Roman and native to purely Roman forms of administration.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika, A view on the question of the social structure of the population of Roman Singidunum according to epigraphic monuments",
pages = "293-281",
number = "22",
url = "conv_231"
}
Zotović, R.. (2006). Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(22), 281-293.
conv_231
Zotović R. Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2006;(22):281-293.
conv_231 .
Zotović, Radmila, "Osvrt na pitanje socijalne strukture stanovništva rimskog Singidunuma na osnovu epigrafskih spomenika" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 22 (2006):281-293,
conv_231 .

Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2006)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2006
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/71
AB  - Arheološka rekognosciranja imaju veliki značaj za utvrđivanje određenih odnosa, relacija i za analizu izvesnih pitanja i problema u procesu urbanizacije rimskog perioda. Kao najvažnije relacije, navedene su socijalno-ekonomska, administrativno- ekonomska i administrativno-politička. Takođe, govori se o aspektima utvrđivanja važnih topografskih tačaka problemima vezanim za isto, kao i daljim potrebama rekognosciranja. Važnost pojedinačnih nalaza data je na primeru jednog epigrafskog spomenika iz Ježevice kod Požege, na osnovu koga je, preko pominjanja društvene funkcije arcarius fisci, pretpostavljen odnos municipium - conciliabulum na prostoru današnjih gradova Užica i Požege sa okolinom.
AB  - Archaeological reconnaissance has an important role in the analysis of the problems related to the process of urbanization during the Roman period primarily because of social-economic, administrative-economic and administrative-political relationships. The process of urbanization can be followed at several levels, the most important being social-economic and administrative-economic. Important for the understanding of this complex process are also the individual finds, such as particular epigraphic monuments. For instance, the epigraphic monument from Ježevica near Požega on which the function of arcarius fisci was mentioned, led us to assume the relationship municipium - conciliabulum in the towns of Užice and Požega and their surroundings. Certain epigraphic monuments from Prijepolje and Belgrade offer the possibility for analyzing the phases of urbanization, from the proto-urban to the urban, as well as municipium - vici relations. The second problem in the analysis of the urbanization process is the relationship between the settled and unsettled territory during particular chronological periods. It raises the question: why did the Romans establish administrative-economical settlements both civilian and military, in some territories, while in others they did not. The third problem is understanding the relationship between certain administrative points, along with their economic-administrative constitutions, during the period of Roman domination. For instance, between the settlements in the area of Užice and Nova Varoš there is an archaeological "vacuum" in the area of Zlatibor, although communications between Užice and Nova Varoš went via Zlatibor. Unfortunately the topographic map for the 1st century B.C. - 1st century A.D., a period very important for tracing the phases of the urbanization process is, for the time being, practically unknown.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda
T1  - The importance of and relationship between archaeological reconnaissance and topography in the study of urbanization during the Roman period
EP  - 110
IS  - 22
SP  - 105
UR  - conv_228
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2006",
abstract = "Arheološka rekognosciranja imaju veliki značaj za utvrđivanje određenih odnosa, relacija i za analizu izvesnih pitanja i problema u procesu urbanizacije rimskog perioda. Kao najvažnije relacije, navedene su socijalno-ekonomska, administrativno- ekonomska i administrativno-politička. Takođe, govori se o aspektima utvrđivanja važnih topografskih tačaka problemima vezanim za isto, kao i daljim potrebama rekognosciranja. Važnost pojedinačnih nalaza data je na primeru jednog epigrafskog spomenika iz Ježevice kod Požege, na osnovu koga je, preko pominjanja društvene funkcije arcarius fisci, pretpostavljen odnos municipium - conciliabulum na prostoru današnjih gradova Užica i Požege sa okolinom., Archaeological reconnaissance has an important role in the analysis of the problems related to the process of urbanization during the Roman period primarily because of social-economic, administrative-economic and administrative-political relationships. The process of urbanization can be followed at several levels, the most important being social-economic and administrative-economic. Important for the understanding of this complex process are also the individual finds, such as particular epigraphic monuments. For instance, the epigraphic monument from Ježevica near Požega on which the function of arcarius fisci was mentioned, led us to assume the relationship municipium - conciliabulum in the towns of Užice and Požega and their surroundings. Certain epigraphic monuments from Prijepolje and Belgrade offer the possibility for analyzing the phases of urbanization, from the proto-urban to the urban, as well as municipium - vici relations. The second problem in the analysis of the urbanization process is the relationship between the settled and unsettled territory during particular chronological periods. It raises the question: why did the Romans establish administrative-economical settlements both civilian and military, in some territories, while in others they did not. The third problem is understanding the relationship between certain administrative points, along with their economic-administrative constitutions, during the period of Roman domination. For instance, between the settlements in the area of Užice and Nova Varoš there is an archaeological "vacuum" in the area of Zlatibor, although communications between Užice and Nova Varoš went via Zlatibor. Unfortunately the topographic map for the 1st century B.C. - 1st century A.D., a period very important for tracing the phases of the urbanization process is, for the time being, practically unknown.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda, The importance of and relationship between archaeological reconnaissance and topography in the study of urbanization during the Roman period",
pages = "110-105",
number = "22",
url = "conv_228"
}
Zotović, R.. (2006). Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(22), 105-110.
conv_228
Zotović R. Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2006;(22):105-110.
conv_228 .
Zotović, Radmila, "Značaj i odnos arheoloških rekognosciranja i topografije sa aspekta problematike urbanizacije rimskog perioda" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 22 (2006):105-110,
conv_228 .

Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2004)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2004
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/59
AB  - Zbirka kamenih spomenika Zavičajnog muzeja u Rumi sadrži uglavnom fragmente nadgrobnih spomenika i nešto arhitektonske plastike. Nadgrobni spomenici su očuvani u takvom stanju da se uglavnom mogu izvoditi zaključci o dekorativnim elemenatima i izvesnim morfološkim osobinama. Od ostalih spomenika izdvajaju se kompozicioni delovi nadgrobnih spomenika kao što su grupe sa lavovima na postamentu i delovi arhitektonske plastike.
AB  - The collection comprises 17 pieces of Roman stone sculpture, of which 9 are gravestones, 2 are compositional wholes belonging to funerary monuments and 6 are fragments of architectural decoration. All gravestones, with the exception of a funerary ara, are fragmentary and of the stela type. They may be classified as architectural types and dated probably to the second century. The compositional wholes are the so-called lion groups: two recumbent heraldic lions with a column between them and ram's heads under the forepaws. They are associated with the cult of Serapis and Cybele, and likely to date to the second half of the second century. The fragments of architectural decoration may perhaps be attributed to funerary enclosures of the area maceria cincta type.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi
T1  - Roman stone monuments from the collection of the Local museum at Ruma
EP  - 224
IS  - 20
SP  - 217
VL  - 21
UR  - conv_223
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2004",
abstract = "Zbirka kamenih spomenika Zavičajnog muzeja u Rumi sadrži uglavnom fragmente nadgrobnih spomenika i nešto arhitektonske plastike. Nadgrobni spomenici su očuvani u takvom stanju da se uglavnom mogu izvoditi zaključci o dekorativnim elemenatima i izvesnim morfološkim osobinama. Od ostalih spomenika izdvajaju se kompozicioni delovi nadgrobnih spomenika kao što su grupe sa lavovima na postamentu i delovi arhitektonske plastike., The collection comprises 17 pieces of Roman stone sculpture, of which 9 are gravestones, 2 are compositional wholes belonging to funerary monuments and 6 are fragments of architectural decoration. All gravestones, with the exception of a funerary ara, are fragmentary and of the stela type. They may be classified as architectural types and dated probably to the second century. The compositional wholes are the so-called lion groups: two recumbent heraldic lions with a column between them and ram's heads under the forepaws. They are associated with the cult of Serapis and Cybele, and likely to date to the second half of the second century. The fragments of architectural decoration may perhaps be attributed to funerary enclosures of the area maceria cincta type.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi, Roman stone monuments from the collection of the Local museum at Ruma",
pages = "224-217",
number = "20",
volume = "21",
url = "conv_223"
}
Zotović, R.. (2004). Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd., 21(20), 217-224.
conv_223
Zotović R. Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2004;21(20):217-224.
conv_223 .
Zotović, Radmila, "Rimski kameni spomenici iz zbirke Zavičajnog muzeja u Rumi" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, 21, no. 20 (2004):217-224,
conv_223 .

Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2004)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2004
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/60
AB  - U funkcionisanju rimske ekonomije jedan od najvažnijih faktora uticaja bio je transport. U radu se raspravlja o funkcionisanju dugog i kratkog tranzita na ekonomskoj relaciji grad - selo - vila rustika. Nalazi keramike sa lokaliteta u okolini Rogatice i Munjskog brda kod Požege pokazuju da je sistem kratkog tranzita i ekonomski princip poljoprivredne i zanatske proizvodite pri vilama rustikama funkcionisao i u periodu kasne antike.
AB  - Generally, there are two different opinions as to how the Roman economy functioned under the Empire. Some see it as a clearly organized connection along the line province-taxation-army and the capital, which basically constitutes political economy. Others see it as a connection between major local economic systems, which involves political economy, but which was integrated by trade, land, credits and agricultural production. But regardless of how the functioning of the Roman economy under the Empire is seen and which of its part is in question, transport was among the major factors influencing the functioning of the economy. It is habitually held that the costs of transport may have brought about radical change in the economy, agriculture in particular. Such radical change in agriculture is mainly associated with the Late Empire, i.e. the period of a severe economic crisis. It is usually held that the period of Late Antiquity witnessed a drastic loss of long-distance transit to short, but more recent research shows that this was a decrease in quality and thus in the number of transport lines rather than a total failure. It is traditionally held that short-distance transit was on the increase, especially because of the necessity of supplying agricultural products, and, thereupon, that villae rusticae were not only centers of agricultural production but also of crafts. Although the true nature of trade under the Late Empire is difficult to establish - whether it was more of a state-organized or the so-called "aristocratic" type - it is certain that rich landowners were interested in making profit on agricultural produce from their estates. Two somewhat forgotten finds, one from a grave in the Rogatica area, recovered in the late nineteenth century (Fiala, WMBH 5, 1897, 259-62), and the other from Munjsko Brdo near Požega (Zotović, Požega i okolina 1978, 118), show some identical components, each containing an oinochoe, hammer-axe and iron knife. The oinochoes belong to the widespread fourth-century type of jugs occurring throughout the Empire, whose production centre is only identifiable in terms of local potteries. On the other hand, Rogatica and the Požega area, to the territory of which belongs the site of Munjsko Brdo were centres of agricultural production and of some crafts as well. The area of Rogatica contained some 7 or 8 villae, while the environs of Požega may be presumed to have been organized into farming estates, and perhaps even as a conciliabulum, i.e. that it had a council of Roman citizens in a structured community gravitating towards an urban center and, as some recent research shows, that it may have had a certain form of self-government similar to the "partial" organization of municipal administration. It is certain that both areas were production centers, especially agricultural. Agricultural products were the most profitable for transport in any one period, and especially during severe economic crises. Pottery also belonged among commodities that had never been too expensive on the market. These two goods were regularly transported together. It is not difficult to assume therefore that in the period of Late Antiquity the areas of Rogatica and Požega retained their primary role as centers of agricultural and some forms of craft production, constituting zones where the economic principle of short-distance transit functioned.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice
T1  - Long- and short-distance transit in late antiquity: The example of Munjsko Brdo and Rogatica
EP  - 92
IS  - 20
SP  - 85
VL  - 21
UR  - conv_221
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2004",
abstract = "U funkcionisanju rimske ekonomije jedan od najvažnijih faktora uticaja bio je transport. U radu se raspravlja o funkcionisanju dugog i kratkog tranzita na ekonomskoj relaciji grad - selo - vila rustika. Nalazi keramike sa lokaliteta u okolini Rogatice i Munjskog brda kod Požege pokazuju da je sistem kratkog tranzita i ekonomski princip poljoprivredne i zanatske proizvodite pri vilama rustikama funkcionisao i u periodu kasne antike., Generally, there are two different opinions as to how the Roman economy functioned under the Empire. Some see it as a clearly organized connection along the line province-taxation-army and the capital, which basically constitutes political economy. Others see it as a connection between major local economic systems, which involves political economy, but which was integrated by trade, land, credits and agricultural production. But regardless of how the functioning of the Roman economy under the Empire is seen and which of its part is in question, transport was among the major factors influencing the functioning of the economy. It is habitually held that the costs of transport may have brought about radical change in the economy, agriculture in particular. Such radical change in agriculture is mainly associated with the Late Empire, i.e. the period of a severe economic crisis. It is usually held that the period of Late Antiquity witnessed a drastic loss of long-distance transit to short, but more recent research shows that this was a decrease in quality and thus in the number of transport lines rather than a total failure. It is traditionally held that short-distance transit was on the increase, especially because of the necessity of supplying agricultural products, and, thereupon, that villae rusticae were not only centers of agricultural production but also of crafts. Although the true nature of trade under the Late Empire is difficult to establish - whether it was more of a state-organized or the so-called "aristocratic" type - it is certain that rich landowners were interested in making profit on agricultural produce from their estates. Two somewhat forgotten finds, one from a grave in the Rogatica area, recovered in the late nineteenth century (Fiala, WMBH 5, 1897, 259-62), and the other from Munjsko Brdo near Požega (Zotović, Požega i okolina 1978, 118), show some identical components, each containing an oinochoe, hammer-axe and iron knife. The oinochoes belong to the widespread fourth-century type of jugs occurring throughout the Empire, whose production centre is only identifiable in terms of local potteries. On the other hand, Rogatica and the Požega area, to the territory of which belongs the site of Munjsko Brdo were centres of agricultural production and of some crafts as well. The area of Rogatica contained some 7 or 8 villae, while the environs of Požega may be presumed to have been organized into farming estates, and perhaps even as a conciliabulum, i.e. that it had a council of Roman citizens in a structured community gravitating towards an urban center and, as some recent research shows, that it may have had a certain form of self-government similar to the "partial" organization of municipal administration. It is certain that both areas were production centers, especially agricultural. Agricultural products were the most profitable for transport in any one period, and especially during severe economic crises. Pottery also belonged among commodities that had never been too expensive on the market. These two goods were regularly transported together. It is not difficult to assume therefore that in the period of Late Antiquity the areas of Rogatica and Požega retained their primary role as centers of agricultural and some forms of craft production, constituting zones where the economic principle of short-distance transit functioned.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice, Long- and short-distance transit in late antiquity: The example of Munjsko Brdo and Rogatica",
pages = "92-85",
number = "20",
volume = "21",
url = "conv_221"
}
Zotović, R.. (2004). Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd., 21(20), 85-92.
conv_221
Zotović R. Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2004;21(20):85-92.
conv_221 .
Zotović, Radmila, "Dugi i kratki tranzit u kasnoj antici na primeru Munjskog brda i Rogatice" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, 21, no. 20 (2004):85-92,
conv_221 .

Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2003)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2003
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/57
AB  - Celokupna građa za proučavanje vojne prošlosti Srbije u periodu rimske dominacije razvrstana je prema vojnim jedinicama, tj. u "okviru" određenih legija, kohorti ili ala, koje se navode na epigrafskim spomenicima. Epigrafski izvori ukupno beleže imena i funkcije pripadnika dvadeset legija dvadeset dve kohorte i dve ale, kao i šest pripadnika određenih vojnih jedinica koje usled oštećenja spomenika nije bilo moguće odrediti.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije
EP  - 337
IS  - 19
SP  - 321
VL  - 20
UR  - conv_220
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2003",
abstract = "Celokupna građa za proučavanje vojne prošlosti Srbije u periodu rimske dominacije razvrstana je prema vojnim jedinicama, tj. u "okviru" određenih legija, kohorti ili ala, koje se navode na epigrafskim spomenicima. Epigrafski izvori ukupno beleže imena i funkcije pripadnika dvadeset legija dvadeset dve kohorte i dve ale, kao i šest pripadnika određenih vojnih jedinica koje usled oštećenja spomenika nije bilo moguće odrediti.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije",
pages = "337-321",
number = "19",
volume = "20",
url = "conv_220"
}
Zotović, R.. (2003). Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd., 20(19), 321-337.
conv_220
Zotović R. Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2003;20(19):321-337.
conv_220 .
Zotović, Radmila, "Građa za proučavanje vojske na tlu Srbije u periodu rimske dominacije" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, 20, no. 19 (2003):321-337,
conv_220 .

Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 2003)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2003
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/56
AB  - U radu je utvrđena shema analize socijalne strukture stanovništva koja se sastoji od šest osnovnih tačaka sa određenim pod tačkama u okviru njih. Tih šest osnovnih tačaka predstavlja raspad rodovskih zajednica, krvno srodstvo društvenu hijerarhiju, raspored i kretanje vojnih jedinica, odnos stanovništva i religije i ostalo od manjeg značaja. Raspravljajući o tome autor takođe daje i zaključak o uočenim činjenicama kao što su brojno preimućstvo vojnih funkcija u odnosu na civilne, značaj proučavanja društvenog staleža vitezova, uticaj i uloga vojnih vitezova na municipalni život i rezultate istoga, rađene za druge provincije Carstva.
AB  - In this work we presented in brief the principal scheme for analysis of social structure of population on the basis of epigraphic material and main characteristics in their study. Principal scheme of analysis of social structure of population has six basic points: I disintegration of clan communities; II kinship; III social hierarchy; IV disintegration and mobility of military units; V relation of population and religion; VI other issues of lesser importance. So far the detailed analysis of social structure of population was performed for the eastern section of the Roman province Dalmatia and also basic material for analysis of social structure in the territory of Serbia in the Roman times was gathered. Preliminary investigations reveal so far that ratio of military and civil functions was considerably to the side of military ones (345:159), that 2nd century was the period of occurrence of epigraphic material of the local elite and that in the 3rd century occurred epigraphic material of the barely Romanized population. Most numerous civil functions were decurions, aediles and duumvirs and military functions were common soldiers and veterans. Knightly class was not numerous and proportion of civil and military knights show that the latter outnumbered the former. Among votive dedications most frequent are those dedicated to Jupiter. For the time being problem of Christians could not be discussed on the basis of epigraphy and it is generally the question whether the data about the life of Christians in the period of Roman Empire could be expected at all on the epigraphic monuments.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala
T1  - Main directives for studying social structure of Serbia population in the period of Roman domination according to epigraphic material
EP  - 297
IS  - 19
SP  - 291
VL  - 20
UR  - conv_218
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2003",
abstract = "U radu je utvrđena shema analize socijalne strukture stanovništva koja se sastoji od šest osnovnih tačaka sa određenim pod tačkama u okviru njih. Tih šest osnovnih tačaka predstavlja raspad rodovskih zajednica, krvno srodstvo društvenu hijerarhiju, raspored i kretanje vojnih jedinica, odnos stanovništva i religije i ostalo od manjeg značaja. Raspravljajući o tome autor takođe daje i zaključak o uočenim činjenicama kao što su brojno preimućstvo vojnih funkcija u odnosu na civilne, značaj proučavanja društvenog staleža vitezova, uticaj i uloga vojnih vitezova na municipalni život i rezultate istoga, rađene za druge provincije Carstva., In this work we presented in brief the principal scheme for analysis of social structure of population on the basis of epigraphic material and main characteristics in their study. Principal scheme of analysis of social structure of population has six basic points: I disintegration of clan communities; II kinship; III social hierarchy; IV disintegration and mobility of military units; V relation of population and religion; VI other issues of lesser importance. So far the detailed analysis of social structure of population was performed for the eastern section of the Roman province Dalmatia and also basic material for analysis of social structure in the territory of Serbia in the Roman times was gathered. Preliminary investigations reveal so far that ratio of military and civil functions was considerably to the side of military ones (345:159), that 2nd century was the period of occurrence of epigraphic material of the local elite and that in the 3rd century occurred epigraphic material of the barely Romanized population. Most numerous civil functions were decurions, aediles and duumvirs and military functions were common soldiers and veterans. Knightly class was not numerous and proportion of civil and military knights show that the latter outnumbered the former. Among votive dedications most frequent are those dedicated to Jupiter. For the time being problem of Christians could not be discussed on the basis of epigraphy and it is generally the question whether the data about the life of Christians in the period of Roman Empire could be expected at all on the epigraphic monuments.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala, Main directives for studying social structure of Serbia population in the period of Roman domination according to epigraphic material",
pages = "297-291",
number = "19",
volume = "20",
url = "conv_218"
}
Zotović, R.. (2003). Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd., 20(19), 291-297.
conv_218
Zotović R. Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 2003;20(19):291-297.
conv_218 .
Zotović, Radmila, "Osnovne smernice proučavanja socijalne strukture stanovništva Srbije u periodu rimske dominacije na osnovu epigrafskog materijala" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, 20, no. 19 (2003):291-297,
conv_218 .

Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije

Zotović, Radmila

(Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd, 2003)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 2003
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/53
AB  - Prvi znaci vojno-političke i ekonomske faze romanizacije na istočnom delu rimske provincije Dalmacije mogu se uočiti od sredine I do sredine II veka. Posle toga, u epigrafskom kao i drugom arheološkom materijalu, vidljiv je veći stepen romanizacije, ne samo vojno-političkog i ekonomskog tipa, već šire, uključujući socijalne faktore stanovništva kroz rimske standarde života i kulture. Prvi podaci o domorodačkom stanovništvu u procesu romanizacije odnose se na dva epigrafska nalaza iz period prve polovine i sredine II veka, sa područja Skelana i Pljevalja. Oba nalaza, iako nisu hronološki identična upućuju na to da je domorodačko stanovništvo na ovim područjima bilo uključeno od perioda Hadrijana u rimske standarde dobijanjem prava građanstva, i da je plemenska aristokratija predstavljala u tom smislu prvu kariku u sprovođenju socijalno – političke romanizacije kroz oblike nemunicipalnih i municipalnih funkcija. Mehanizam socijalno-političke romanizacije odvijao se postepeno, sprovođenjem urbanizacije kao potpune novine rimskog standarda života i raspadanjem starih rodovsko-plemenskih organizacija, za koje se još uvek ne zna u kom hronološkom rasponu ili kojom brzinom su slabile i nestajale. Na određenim područjima, odnosno mikroregijama određenih oblasti, ovi procesi su se odvijali sukcesivno. Analiza epigrafskog materijala pokazuje da se mogu pratiti dve grupe stanovništva. Jednu grupu, koja se može pratiti preko onomastičkih formula uglavnom dvočlanih, a retko tročlanih ili četvoročlanih, sa gentilicijem Aelius, čini domorodačko stanovništvo, dok drugu grupu sačinjava doseljeno stanovništvo koje je već bilo romanizovano na svojim matičnim područjima. Druga grupa stanovništva je uočljiva na području Pljevalja, kao doseljeno stanovništvo, najčešće ili najverovatnije uz Risna i Agruvium-a, koja se prema imenskoj nomenklaturi može okarakterisati kao mešovita grupa italskog, grčkog i ilirskog stanovništva. Analiza krvnog srodstva pokazuje da je doseljavanje ove grupe bilo organizovano ili vršeno u okviru porodica, od kojih su neke kao porodice Paconii i Cipii, bile u krvnom srodstvu, a druge, kao Gavienii i Statii, nastale prethodnim mešanjem putem bračnih veza domorodačkog i grčkog stanovništva primorskih oblasti provincije Dalmacije. Na području Rogatice može se uočiti da doseljenom stanovništvu pripada porodica Clemens, koja se od ranije pominje u Asseri-i. Što se tiče doseljenika sa područja Pljevalja, može se prema hronološkoj determinaciji sahranjivanja prvih članova ove grupe stanovništva u period druge četvrtine i sredine II veka pretpostaviti njihovo doseljavanje na teritoriju istočnog dela provincije Dalmacije najverovatnije u vreme Trajana. Takodje jedino na ovom području nalazimo i zadržavanje tj. ostatke starijih rodovskih oznaka na mestu gentilnih imena, kao što su Carvanius, Cambria, Cameria, Arguriana, Agregianus. U epigrafskom materijalu, pored već pominjanog stanovništva grčkog i italskog porekla, pominju se imena iz repertoara koji je Katičić označio kao grupu identičnu sa srednjedalmacijskim područjem. To su imena: Aplini, Andetia, Bazo, Besus, Carvus Calvus, Dasius, Dussona, Germano, Lautus, Lavius, Panto, Vendo Pinentia, Plator, Plares, Stataria, Statius, Scavenianus, Tata Turo, Turus, Testo, Tritano... Najčešće se ova imena javljaju na području Pljevalja i Prijepolja, ali su u manjoj meri uočljiva i na ostalim područjima istočnog dela provincije Dalmacije. Kao jedna od karakteristika sporog procesa romanizacije u okviru određenih društvenih slojeva ili grupa uočava se dugo zadržavanje konzervatizma. Ovo se ogleda u epigrafskom materijalu, gde se u onomastičkom materijalu mogu pratiti ostaci matrijarhata preko velikog broja ženskih imena u jednočlanim onomastičkim formulama, ili preko ženskih imena na mestu gde bi se inače nalazio patronimik. Reljefne predstave na nadgrobnim spomenicima, kao i nalazi nakita iz grobova iz okoline Požege i Rogatice, pokazuju da se sve do kraja III i početka IV v. zadržao tradicionalni način odevanja i ukrašavanje, naročito u ženskoj nošnji. Izvesni elementi ženske nošnje (marama sa puštenim krajevima) identični su onima iz središnjeg dela provincije Dalmacije, naročito okoline današnjeg Glamoča i Konjica. Ova činjenica, kao i pojava imena identična sa srednjedalmacijskim imeničkim područjem, ipak još uvek ne daje mogućnost da se da odgovor na pitanje da li se radi o doseljenom stanovništvu iz perioda vladavine Rimljana, ili o etnički srodnom ili identičnom stanovništvu naseljenom na ovim područjima još u predrimskom periodu?.
AB  - It is considered that the territory of the eastern part of the Roman province of Dalmatia was inhabited by the population of the same ethnic and cultural identity. The process of romanization of population in the eastern part of Roman province of Dalmatia can be research through epigraphic material from gravestone and votive monuments, and morphological characteristics of gravestones.
PB  - Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd
T2  - Balcanica
T1  - Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije
T1  - Romanisation of the population of the eastern part of the Roman province of Dalmatia
EP  - 38
IS  - 34
SP  - 19
UR  - conv_158
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "2003",
abstract = "Prvi znaci vojno-političke i ekonomske faze romanizacije na istočnom delu rimske provincije Dalmacije mogu se uočiti od sredine I do sredine II veka. Posle toga, u epigrafskom kao i drugom arheološkom materijalu, vidljiv je veći stepen romanizacije, ne samo vojno-političkog i ekonomskog tipa, već šire, uključujući socijalne faktore stanovništva kroz rimske standarde života i kulture. Prvi podaci o domorodačkom stanovništvu u procesu romanizacije odnose se na dva epigrafska nalaza iz period prve polovine i sredine II veka, sa područja Skelana i Pljevalja. Oba nalaza, iako nisu hronološki identična upućuju na to da je domorodačko stanovništvo na ovim područjima bilo uključeno od perioda Hadrijana u rimske standarde dobijanjem prava građanstva, i da je plemenska aristokratija predstavljala u tom smislu prvu kariku u sprovođenju socijalno – političke romanizacije kroz oblike nemunicipalnih i municipalnih funkcija. Mehanizam socijalno-političke romanizacije odvijao se postepeno, sprovođenjem urbanizacije kao potpune novine rimskog standarda života i raspadanjem starih rodovsko-plemenskih organizacija, za koje se još uvek ne zna u kom hronološkom rasponu ili kojom brzinom su slabile i nestajale. Na određenim područjima, odnosno mikroregijama određenih oblasti, ovi procesi su se odvijali sukcesivno. Analiza epigrafskog materijala pokazuje da se mogu pratiti dve grupe stanovništva. Jednu grupu, koja se može pratiti preko onomastičkih formula uglavnom dvočlanih, a retko tročlanih ili četvoročlanih, sa gentilicijem Aelius, čini domorodačko stanovništvo, dok drugu grupu sačinjava doseljeno stanovništvo koje je već bilo romanizovano na svojim matičnim područjima. Druga grupa stanovništva je uočljiva na području Pljevalja, kao doseljeno stanovništvo, najčešće ili najverovatnije uz Risna i Agruvium-a, koja se prema imenskoj nomenklaturi može okarakterisati kao mešovita grupa italskog, grčkog i ilirskog stanovništva. Analiza krvnog srodstva pokazuje da je doseljavanje ove grupe bilo organizovano ili vršeno u okviru porodica, od kojih su neke kao porodice Paconii i Cipii, bile u krvnom srodstvu, a druge, kao Gavienii i Statii, nastale prethodnim mešanjem putem bračnih veza domorodačkog i grčkog stanovništva primorskih oblasti provincije Dalmacije. Na području Rogatice može se uočiti da doseljenom stanovništvu pripada porodica Clemens, koja se od ranije pominje u Asseri-i. Što se tiče doseljenika sa područja Pljevalja, može se prema hronološkoj determinaciji sahranjivanja prvih članova ove grupe stanovništva u period druge četvrtine i sredine II veka pretpostaviti njihovo doseljavanje na teritoriju istočnog dela provincije Dalmacije najverovatnije u vreme Trajana. Takodje jedino na ovom području nalazimo i zadržavanje tj. ostatke starijih rodovskih oznaka na mestu gentilnih imena, kao što su Carvanius, Cambria, Cameria, Arguriana, Agregianus. U epigrafskom materijalu, pored već pominjanog stanovništva grčkog i italskog porekla, pominju se imena iz repertoara koji je Katičić označio kao grupu identičnu sa srednjedalmacijskim područjem. To su imena: Aplini, Andetia, Bazo, Besus, Carvus Calvus, Dasius, Dussona, Germano, Lautus, Lavius, Panto, Vendo Pinentia, Plator, Plares, Stataria, Statius, Scavenianus, Tata Turo, Turus, Testo, Tritano... Najčešće se ova imena javljaju na području Pljevalja i Prijepolja, ali su u manjoj meri uočljiva i na ostalim područjima istočnog dela provincije Dalmacije. Kao jedna od karakteristika sporog procesa romanizacije u okviru određenih društvenih slojeva ili grupa uočava se dugo zadržavanje konzervatizma. Ovo se ogleda u epigrafskom materijalu, gde se u onomastičkom materijalu mogu pratiti ostaci matrijarhata preko velikog broja ženskih imena u jednočlanim onomastičkim formulama, ili preko ženskih imena na mestu gde bi se inače nalazio patronimik. Reljefne predstave na nadgrobnim spomenicima, kao i nalazi nakita iz grobova iz okoline Požege i Rogatice, pokazuju da se sve do kraja III i početka IV v. zadržao tradicionalni način odevanja i ukrašavanje, naročito u ženskoj nošnji. Izvesni elementi ženske nošnje (marama sa puštenim krajevima) identični su onima iz središnjeg dela provincije Dalmacije, naročito okoline današnjeg Glamoča i Konjica. Ova činjenica, kao i pojava imena identična sa srednjedalmacijskim imeničkim područjem, ipak još uvek ne daje mogućnost da se da odgovor na pitanje da li se radi o doseljenom stanovništvu iz perioda vladavine Rimljana, ili o etnički srodnom ili identičnom stanovništvu naseljenom na ovim područjima još u predrimskom periodu?., It is considered that the territory of the eastern part of the Roman province of Dalmatia was inhabited by the population of the same ethnic and cultural identity. The process of romanization of population in the eastern part of Roman province of Dalmatia can be research through epigraphic material from gravestone and votive monuments, and morphological characteristics of gravestones.",
publisher = "Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd",
journal = "Balcanica",
title = "Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije, Romanisation of the population of the eastern part of the Roman province of Dalmatia",
pages = "38-19",
number = "34",
url = "conv_158"
}
Zotović, R.. (2003). Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije. in Balcanica
Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd.(34), 19-38.
conv_158
Zotović R. Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije. in Balcanica. 2003;(34):19-38.
conv_158 .
Zotović, Radmila, "Romanizacija stanovništva istočnog dela rimske provincije Dalmacije" in Balcanica, no. 34 (2003):19-38,
conv_158 .

Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 1998)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 1998
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/36
AB  - Narodni muzej u Užicu poseduje u svojoj zbirci jedan primerak staklenog pehara, zelenkaste boje sa ukrasima od horizontalnih linija plitko brušenim i umetnutim bobicama kobalt plave boje. Pehar je koničnog oblika, zaobljenog dna, i pripada tipu Isings 106a, karakterističnim za period IV i V veka i za proizvole rajnsko-kelnskih ili crnomorskih radionica. Najbilže analogije mu se nalaze u Kominima, nekropola II.
AB  - The National Museum in Užice contains in its collection a specimen of a glass goblet of the greenish color ornamented with horizontal lines of shallow cut, and inserted dots of cobalt blue. The goblet is of conical shape rounded bottom, and belongs to the type Isings 106a, characteristic for the period of 4th and 5th century and for the products of Rhina-Kolln or the Black Sea workshops. The closest analogy is found in Komini, necropolis II. Goblet from Kalenić is probably possible to be determined as the product of local workshops from the territory of Moesia, and possibly Dalmatia, or else as the import from some of the western or eastern workshops. In the latter case it is possible that it rather represents (because of the easier and cheaper transport) an import from the Black Sea region to the territory of Moesia, and from there to the area of south-east part of Dalmatia.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu
T1  - Glass goblet from the collection of the National Museum in Užice
EP  - 334
IS  - 14
SP  - 331
UR  - conv_265
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "1998",
abstract = "Narodni muzej u Užicu poseduje u svojoj zbirci jedan primerak staklenog pehara, zelenkaste boje sa ukrasima od horizontalnih linija plitko brušenim i umetnutim bobicama kobalt plave boje. Pehar je koničnog oblika, zaobljenog dna, i pripada tipu Isings 106a, karakterističnim za period IV i V veka i za proizvole rajnsko-kelnskih ili crnomorskih radionica. Najbilže analogije mu se nalaze u Kominima, nekropola II., The National Museum in Užice contains in its collection a specimen of a glass goblet of the greenish color ornamented with horizontal lines of shallow cut, and inserted dots of cobalt blue. The goblet is of conical shape rounded bottom, and belongs to the type Isings 106a, characteristic for the period of 4th and 5th century and for the products of Rhina-Kolln or the Black Sea workshops. The closest analogy is found in Komini, necropolis II. Goblet from Kalenić is probably possible to be determined as the product of local workshops from the territory of Moesia, and possibly Dalmatia, or else as the import from some of the western or eastern workshops. In the latter case it is possible that it rather represents (because of the easier and cheaper transport) an import from the Black Sea region to the territory of Moesia, and from there to the area of south-east part of Dalmatia.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu, Glass goblet from the collection of the National Museum in Užice",
pages = "334-331",
number = "14",
url = "conv_265"
}
Zotović, R.. (1998). Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(14), 331-334.
conv_265
Zotović R. Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 1998;(14):331-334.
conv_265 .
Zotović, Radmila, "Stakleni pehar iz zbirke Narodnog muzeja u Užicu" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 14 (1998):331-334,
conv_265 .

Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije

Zotović, Radmila

(Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd, 1998)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 1998
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/34
AB  - Na teritoriji jugozapadne Srbije u periodu pre i u vreme rimske dominacije mogu se hronološki pratiti različiti kulturni elementi od sredine II v. pre nove ere do IV v. nove ere. U tom smislu nalaz Krajčinovići-Slana voda iz sredine II vek pre n.e. pokazuje elemente starijih gvozdenodopskih kultura kao i helenističke uticaje. Istovremeno ovaj nalaz upućuje na postojanje simbioze ilirskih i keltskih kulturnih elemenata, što se naročito ogleda u keramici i načinu sahranjivanja (pod humkom, pokojnici bez grobnih obeležja kružno postavljeni na zemlju). Periodu rimske dominacije pripadaju sledeći kulturni elementi: keramika iz Radoinje iz IV veka n.e., rađena u nekoj lokalnoj radionici kao reminiscencija praistorijske keramike, nakit koji je predstavljan na reljefima nadgrobnih spomenika od kojih je naročito značajan spomenik tipa nadgrobne kocke iz Seče Reke s kraja III veka n.e., ukopavanje pokojnika u praistorijske humke u Radoinji iz IV veka n.e. Poslednja dva elementa imaju svoje analogije u nalazu nakita iz Rogatice s početka IV veka n.e. i ukopavanju pokojnika u praistorijske humke iz Brankovića kod Rogatice. a dalje u nalazima istih sa vrela Cetine. Nekropole u Kominima, iako sa područja severne Crne Gore, pripadaju teritoriji kulturno-etnički srodnog sadržaja koja se za period rimske dominacije označava kao istočni deo rimske provincije Dalmacije. Materijal sa ove dve nekropole pokazuje sledeće postojanje simbioze ilirskih i keltskih kulturnih elemenata koji se najviše ogledaju na nadgrobnim spomenicima od II-IV vek n.e.; keramika I vek n.e. halštatskih ili latenskih oblika sa najbližim analogijama sa japodske teritorije iz perioda 35. gogine pre n.e. - 110. godine n.e. i u keramici sa vrela Cetine: fibule analogne onima iz japodske faze III: keramičke urne analogne onima sa japodske ili delmatske teritorije za fazu halštat V i kasniji period na području Donje Doline, Bihaća, Jezerine i izvora Cetine. Epigrafski materijal sa područja istočnog dela provincije Dalmacije takođe pokazuje analogije sa onim iz srednjodalmatinskog područja i sa njim čini jedinstvenu grupu tzv. jugoistočnog imeničkog područja (Katičić 1962.1963).
AB  - Das wissenschaftliche Forschungsprojekt 'Die Ethnogenese der Bevolkerung Sudwest-Serbiens von der indoeuropäischen Völkerwanderung bis zum Ende der römischen Vorherrschaft' von Dr. Mihailo Zotović war ein einmaliges Projekt dieser Art, das versuchte, eine Antwort auf verschiedene Fragen der Entstehung, Änderung und Verschmelzung der Bevolkerung auf dem bestimmten Mikroraum der Balkanhalbinsel zu geben. Die archäologischen Forschungen wurden hauptsächlich im Gebiet des Poblaćnica-Flußchens und des Dorfes Krajčinovići durchgeführt. Den Anlaß für spätere Rekognoszierungen und Ausgrabungen im Raum des Dorfes Krajčinovići bot die Entdeckung der Lokalität 'Slana voda' 1971. Diese Lokalität lieferte die Einleitung zur Revision der Frage der ethnokulturellen Beziehungen in der jüngeren Eisenzeit und unmittelbar vor der römischen Vorherrschaft in jenem Zeitraum, der in archäologischem Sinne relativ unbekannt und wenig erforscht ist.
PB  - Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd
T2  - Balcanica
T1  - Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije
T1  - Rückblick auf die Probleme verschiedener kultureller Elemente Sudwest-Serbiens in der Zeit vor und wahrend der römischen Vorherrschaft
EP  - 46
IS  - 29
SP  - 35
UR  - conv_166
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "1998",
abstract = "Na teritoriji jugozapadne Srbije u periodu pre i u vreme rimske dominacije mogu se hronološki pratiti različiti kulturni elementi od sredine II v. pre nove ere do IV v. nove ere. U tom smislu nalaz Krajčinovići-Slana voda iz sredine II vek pre n.e. pokazuje elemente starijih gvozdenodopskih kultura kao i helenističke uticaje. Istovremeno ovaj nalaz upućuje na postojanje simbioze ilirskih i keltskih kulturnih elemenata, što se naročito ogleda u keramici i načinu sahranjivanja (pod humkom, pokojnici bez grobnih obeležja kružno postavljeni na zemlju). Periodu rimske dominacije pripadaju sledeći kulturni elementi: keramika iz Radoinje iz IV veka n.e., rađena u nekoj lokalnoj radionici kao reminiscencija praistorijske keramike, nakit koji je predstavljan na reljefima nadgrobnih spomenika od kojih je naročito značajan spomenik tipa nadgrobne kocke iz Seče Reke s kraja III veka n.e., ukopavanje pokojnika u praistorijske humke u Radoinji iz IV veka n.e. Poslednja dva elementa imaju svoje analogije u nalazu nakita iz Rogatice s početka IV veka n.e. i ukopavanju pokojnika u praistorijske humke iz Brankovića kod Rogatice. a dalje u nalazima istih sa vrela Cetine. Nekropole u Kominima, iako sa područja severne Crne Gore, pripadaju teritoriji kulturno-etnički srodnog sadržaja koja se za period rimske dominacije označava kao istočni deo rimske provincije Dalmacije. Materijal sa ove dve nekropole pokazuje sledeće postojanje simbioze ilirskih i keltskih kulturnih elemenata koji se najviše ogledaju na nadgrobnim spomenicima od II-IV vek n.e.; keramika I vek n.e. halštatskih ili latenskih oblika sa najbližim analogijama sa japodske teritorije iz perioda 35. gogine pre n.e. - 110. godine n.e. i u keramici sa vrela Cetine: fibule analogne onima iz japodske faze III: keramičke urne analogne onima sa japodske ili delmatske teritorije za fazu halštat V i kasniji period na području Donje Doline, Bihaća, Jezerine i izvora Cetine. Epigrafski materijal sa područja istočnog dela provincije Dalmacije takođe pokazuje analogije sa onim iz srednjodalmatinskog područja i sa njim čini jedinstvenu grupu tzv. jugoistočnog imeničkog područja (Katičić 1962.1963)., Das wissenschaftliche Forschungsprojekt 'Die Ethnogenese der Bevolkerung Sudwest-Serbiens von der indoeuropäischen Völkerwanderung bis zum Ende der römischen Vorherrschaft' von Dr. Mihailo Zotović war ein einmaliges Projekt dieser Art, das versuchte, eine Antwort auf verschiedene Fragen der Entstehung, Änderung und Verschmelzung der Bevolkerung auf dem bestimmten Mikroraum der Balkanhalbinsel zu geben. Die archäologischen Forschungen wurden hauptsächlich im Gebiet des Poblaćnica-Flußchens und des Dorfes Krajčinovići durchgeführt. Den Anlaß für spätere Rekognoszierungen und Ausgrabungen im Raum des Dorfes Krajčinovići bot die Entdeckung der Lokalität 'Slana voda' 1971. Diese Lokalität lieferte die Einleitung zur Revision der Frage der ethnokulturellen Beziehungen in der jüngeren Eisenzeit und unmittelbar vor der römischen Vorherrschaft in jenem Zeitraum, der in archäologischem Sinne relativ unbekannt und wenig erforscht ist.",
publisher = "Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd",
journal = "Balcanica",
title = "Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije, Rückblick auf die Probleme verschiedener kultureller Elemente Sudwest-Serbiens in der Zeit vor und wahrend der römischen Vorherrschaft",
pages = "46-35",
number = "29",
url = "conv_166"
}
Zotović, R.. (1998). Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije. in Balcanica
Srpska akademija nauka i umetnosti SANU - Balkanološki institut, Beograd.(29), 35-46.
conv_166
Zotović R. Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije. in Balcanica. 1998;(29):35-46.
conv_166 .
Zotović, Radmila, "Osvrt na probleme različitih kulturnih elemenata jugozapadne Srbije u periodu pre i za vreme rimske dominacije" in Balcanica, no. 29 (1998):35-46,
conv_166 .

Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu

Zotović, Radmila

(Narodni muzej, Leskovac, 1997)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 1997
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/29
AB  - This work is about an iron ring with encrusted silver gem. Although it is preserved only fragmentary, there are enough elements to conclude that it was produced in the local workshop in the region of Upper Mezia in the middle of II century. The objects from this workshop were mostly known as good imitations of Italic models. The scene on the gem represents the struggle of Pan with a jumping goat and was manufactured by the technique of casting. The exception is a stylized image of a branch behind the goat's back which was engraved. This image belongs to the genre which deals with the scenes of Dionises and his joyful and lustful companions. Among these scenes the most popular one during I and II century AD was this one showing the struggle of Pan with a jumping goat.
PB  - Narodni muzej, Leskovac
T2  - Leskovački zbornik
T1  - Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu
T1  - Ring with the image of Pan from the collection of the National Museum in Leskovac
EP  - 27
IS  - 37
SP  - 24
UR  - conv_284
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "1997",
abstract = "This work is about an iron ring with encrusted silver gem. Although it is preserved only fragmentary, there are enough elements to conclude that it was produced in the local workshop in the region of Upper Mezia in the middle of II century. The objects from this workshop were mostly known as good imitations of Italic models. The scene on the gem represents the struggle of Pan with a jumping goat and was manufactured by the technique of casting. The exception is a stylized image of a branch behind the goat's back which was engraved. This image belongs to the genre which deals with the scenes of Dionises and his joyful and lustful companions. Among these scenes the most popular one during I and II century AD was this one showing the struggle of Pan with a jumping goat.",
publisher = "Narodni muzej, Leskovac",
journal = "Leskovački zbornik",
title = "Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu, Ring with the image of Pan from the collection of the National Museum in Leskovac",
pages = "27-24",
number = "37",
url = "conv_284"
}
Zotović, R.. (1997). Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu. in Leskovački zbornik
Narodni muzej, Leskovac.(37), 24-27.
conv_284
Zotović R. Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu. in Leskovački zbornik. 1997;(37):24-27.
conv_284 .
Zotović, Radmila, "Prsten sa predstavom Pana iz zbirke Narodnog muzeja u Leskovcu" in Leskovački zbornik, no. 37 (1997):24-27,
conv_284 .

O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa

Zotović, Radmila

(Arheološki institut, Beograd, 1997)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 1997
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/27
AB  - Under the name 'East-Dalmatian' cippus, we consider a specific type of grave monument which has been recorded up to now in the east of the Roman province Dalmatia, in the Drina valley from Skelani and Bajina Bašta on the north to Foča on the south, in the Lim valley around Prijepolje and in Plevlje and its surroundings. The type of grave monument can be determined as a two-pieced non-epigraphic funerary form with relief representations, as a novelty taken from Roman sepulchral art. The East-Dalmatian cippus type is included in a wider sense in the group of Mediterranean cippi which appear from Spain to Hersonnesos. In a narrower sense it belongs to the group of so-called 'South Illyrian' or ' Adriatic-Illyrian' cippi which are known on the south Adriatic territory of Apollonia and Durrachion. The attribute 'Illyrian' has no ethnic significance because this type of cippus can be ascribed to a heterogenous ethnic population. From a social point of view they belonged to the middle class whose aim was to approach higher social spheres through emulation, but at the same time, remained bound to the ancient cultural tradition. The East-Dalmatian cippus represents a type of grave monument which in its original form developed from autochthonous grave monument, connected to earlier autochthonous forms of burial. In the period of Roman domination it received its final morphological shape due to the combination of various influences from Greek, Celtic, Illyrian and Roman sepulchral art and Illyrian cultural aspects. Twenty nine monuments of this type are recorded up to now of which 26 are found alone and three with various additions. According to the form of the addition, we distinguish three variants of this cippus type. Variant I has a cube form with rectangular additions, a profiled pediment and acroteria. It developed under the influence of coastal Dalmatia and its immediate hinterland, by imitating an ash casket. Variant II is formed by the combination of the addition in the form of a cone with a cube which imitates the ancient tradition of burial beneath mounds. Variant III has an addition of a pyramidal form after the models in Roman sepulchral art. Pyramids arrived into this region from two directions: Pannonia and Dacia. It is possible that the tribe of Illyrian miners Pirusti transferred this form from Dacia. The cube form developed possibly by transferring the shape of a rectangular grave pit to a grave monument. The closest analogies to grave cubes are to be found in the region of Boka Kotorska and Budva, then around Apollonia and Durrachion. Further analogies are recorded in Germany, around Regensburg and Augsburg. The relief representations on the grave cubes are a novelty which was taken from Roman sepulchral art. A comparative analysis of grave monuments of stele and cube type shows that relief representations as well as the form of the relief fields which appear on the cubes had steles as their immediate model. Relief repre sentations on the grave cubes appear on three fields - the frontal and the two side ones. On the frontal field the funeral feast is always represented, either with the deceased on the bed or with the deceased in the company of his relatives. The iconographic representation of the deceased corresponded probably to a 'scenic' representation of his personality which, in a wider sense, replaced a text representation of the deceased, i.e. titulus. A particular characteristic of this cippus type is that they are non-epigraphic which can be understood as the continuation of the ancient tradition of an indigenous population. The retaining of the indigenous tradition is visible also in the representations of the costume and jewellery details on the relief, mostly in the case of women and to a lesser extent of men. The grave monuments of the cube type served to mark graves with cremations, and a round opening along their length served for libations. Chronologically this cippus type appears from the second half of the 2nd to the middle of the 4th century, but how the variants appeared, is not, because of a restricted number of monuments, determined precisely. The appearance of this cippus type deep in the hinterland in relation to other cippus types, and in particular those from the surrounding of Budva, Apollonia and Durrachion, can not be explained at the moment either by a penetration from the south coastal area or by creation on this territory. Chronologically they represent the latest morphological shape of cippus of the 'South-Illyrian' or 'Adriatic-Illyrian' cippus group. On the basis of the tectonic of grave monuments of the cube types with various additions one can not say whether they were formed and to what degree through the effect of immigrant groups on the natives during the period of Roman domination, or whether they were formed in the period before the arrival of the Romans, through joining, permeating and assimilating various elements of indigenous culture, immigrant and native. Grave cubes appear on the territory which corresponds to the territory of the tribe Autariatae in the Early Iron Age. The time interval is too long to suppose that these later groups were connected with the Autariatan tradition. However, on the basis of various archaeological material, it is possible to notice a prolongued retention of some characteristics of the material culture from the Early Iron Age. The epigraphic evidence shows also that the repertory of names of this area is close to Dalmatian, which is included in the so-called middle Dalmatian name region. All these elements have to be taken into consideration in future research work in this region. The question which needs an answer is the chronological and ethnical determination of the genesis of the cippus type grave monuments of the cube form with various additions.
PB  - Arheološki institut, Beograd
T2  - Starinar
T1  - O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa
T1  - The East-Dalmatian cippus type
EP  - 183
IS  - 48
SP  - 173
UR  - conv_153
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "1997",
abstract = "Under the name 'East-Dalmatian' cippus, we consider a specific type of grave monument which has been recorded up to now in the east of the Roman province Dalmatia, in the Drina valley from Skelani and Bajina Bašta on the north to Foča on the south, in the Lim valley around Prijepolje and in Plevlje and its surroundings. The type of grave monument can be determined as a two-pieced non-epigraphic funerary form with relief representations, as a novelty taken from Roman sepulchral art. The East-Dalmatian cippus type is included in a wider sense in the group of Mediterranean cippi which appear from Spain to Hersonnesos. In a narrower sense it belongs to the group of so-called 'South Illyrian' or ' Adriatic-Illyrian' cippi which are known on the south Adriatic territory of Apollonia and Durrachion. The attribute 'Illyrian' has no ethnic significance because this type of cippus can be ascribed to a heterogenous ethnic population. From a social point of view they belonged to the middle class whose aim was to approach higher social spheres through emulation, but at the same time, remained bound to the ancient cultural tradition. The East-Dalmatian cippus represents a type of grave monument which in its original form developed from autochthonous grave monument, connected to earlier autochthonous forms of burial. In the period of Roman domination it received its final morphological shape due to the combination of various influences from Greek, Celtic, Illyrian and Roman sepulchral art and Illyrian cultural aspects. Twenty nine monuments of this type are recorded up to now of which 26 are found alone and three with various additions. According to the form of the addition, we distinguish three variants of this cippus type. Variant I has a cube form with rectangular additions, a profiled pediment and acroteria. It developed under the influence of coastal Dalmatia and its immediate hinterland, by imitating an ash casket. Variant II is formed by the combination of the addition in the form of a cone with a cube which imitates the ancient tradition of burial beneath mounds. Variant III has an addition of a pyramidal form after the models in Roman sepulchral art. Pyramids arrived into this region from two directions: Pannonia and Dacia. It is possible that the tribe of Illyrian miners Pirusti transferred this form from Dacia. The cube form developed possibly by transferring the shape of a rectangular grave pit to a grave monument. The closest analogies to grave cubes are to be found in the region of Boka Kotorska and Budva, then around Apollonia and Durrachion. Further analogies are recorded in Germany, around Regensburg and Augsburg. The relief representations on the grave cubes are a novelty which was taken from Roman sepulchral art. A comparative analysis of grave monuments of stele and cube type shows that relief representations as well as the form of the relief fields which appear on the cubes had steles as their immediate model. Relief repre sentations on the grave cubes appear on three fields - the frontal and the two side ones. On the frontal field the funeral feast is always represented, either with the deceased on the bed or with the deceased in the company of his relatives. The iconographic representation of the deceased corresponded probably to a 'scenic' representation of his personality which, in a wider sense, replaced a text representation of the deceased, i.e. titulus. A particular characteristic of this cippus type is that they are non-epigraphic which can be understood as the continuation of the ancient tradition of an indigenous population. The retaining of the indigenous tradition is visible also in the representations of the costume and jewellery details on the relief, mostly in the case of women and to a lesser extent of men. The grave monuments of the cube type served to mark graves with cremations, and a round opening along their length served for libations. Chronologically this cippus type appears from the second half of the 2nd to the middle of the 4th century, but how the variants appeared, is not, because of a restricted number of monuments, determined precisely. The appearance of this cippus type deep in the hinterland in relation to other cippus types, and in particular those from the surrounding of Budva, Apollonia and Durrachion, can not be explained at the moment either by a penetration from the south coastal area or by creation on this territory. Chronologically they represent the latest morphological shape of cippus of the 'South-Illyrian' or 'Adriatic-Illyrian' cippus group. On the basis of the tectonic of grave monuments of the cube types with various additions one can not say whether they were formed and to what degree through the effect of immigrant groups on the natives during the period of Roman domination, or whether they were formed in the period before the arrival of the Romans, through joining, permeating and assimilating various elements of indigenous culture, immigrant and native. Grave cubes appear on the territory which corresponds to the territory of the tribe Autariatae in the Early Iron Age. The time interval is too long to suppose that these later groups were connected with the Autariatan tradition. However, on the basis of various archaeological material, it is possible to notice a prolongued retention of some characteristics of the material culture from the Early Iron Age. The epigraphic evidence shows also that the repertory of names of this area is close to Dalmatian, which is included in the so-called middle Dalmatian name region. All these elements have to be taken into consideration in future research work in this region. The question which needs an answer is the chronological and ethnical determination of the genesis of the cippus type grave monuments of the cube form with various additions.",
publisher = "Arheološki institut, Beograd",
journal = "Starinar",
title = "O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa, The East-Dalmatian cippus type",
pages = "183-173",
number = "48",
url = "conv_153"
}
Zotović, R.. (1997). O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa. in Starinar
Arheološki institut, Beograd.(48), 173-183.
conv_153
Zotović R. O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa. in Starinar. 1997;(48):173-183.
conv_153 .
Zotović, Radmila, "O tipu 'istočnodalmacijskog' cipusa" in Starinar, no. 48 (1997):173-183,
conv_153 .

Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica

Zotović, Radmila

(Srpsko arheološko društvo, Beograd, 1996)

TY  - JOUR
AU  - Zotović, Radmila
PY  - 1996
UR  - http://rai.ai.ac.rs/handle/123456789/23
AB  - There are two altars in Užice with dedications L(ibero) p(atri) Cap() and Lib(ero) p(atri) C(). They have been for a very long time used as an argument for existence of Celtic settlement, later Roman municipium by the name Capedunum. Since such supposes are in a later time rejected, the author discusses about to what relate to shortened epithets C() and Cap(). Several other monuments founded in the course of the Drina and upper Lim point to the connections between Liber and Jupiter, and Liber's identification with Jupiter. The same shortened epithets has Jupiter on the altars from Karan Miljevina and Sikirici. Also, the number of founded Liber's altars in Užice and further on maybe the existence of Roman municipium on the area of nowdays Užice, but not with the name Capedunum.
PB  - Srpsko arheološko društvo, Beograd
T2  - Glasnik Srpskog arheološkog društva
T1  - Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica
T1  - Two altars from Užice
EP  - 177
IS  - 12
SP  - 175
UR  - conv_260
ER  - 
@article{
author = "Zotović, Radmila",
year = "1996",
abstract = "There are two altars in Užice with dedications L(ibero) p(atri) Cap() and Lib(ero) p(atri) C(). They have been for a very long time used as an argument for existence of Celtic settlement, later Roman municipium by the name Capedunum. Since such supposes are in a later time rejected, the author discusses about to what relate to shortened epithets C() and Cap(). Several other monuments founded in the course of the Drina and upper Lim point to the connections between Liber and Jupiter, and Liber's identification with Jupiter. The same shortened epithets has Jupiter on the altars from Karan Miljevina and Sikirici. Also, the number of founded Liber's altars in Užice and further on maybe the existence of Roman municipium on the area of nowdays Užice, but not with the name Capedunum.",
publisher = "Srpsko arheološko društvo, Beograd",
journal = "Glasnik Srpskog arheološkog društva",
title = "Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica, Two altars from Užice",
pages = "177-175",
number = "12",
url = "conv_260"
}
Zotović, R.. (1996). Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica. in Glasnik Srpskog arheološkog društva
Srpsko arheološko društvo, Beograd.(12), 175-177.
conv_260
Zotović R. Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica. in Glasnik Srpskog arheološkog društva. 1996;(12):175-177.
conv_260 .
Zotović, Radmila, "Dva votivna žrtvenika posvećena Liberu iz Užica" in Glasnik Srpskog arheološkog društva, no. 12 (1996):175-177,
conv_260 .